Ne postoji bezazlena laž. Jedna sebična laž vodi do druge i laži postepeno postaju sve veće i veće, piše Wired. Ta se pojava može objasniti smanjenjem osjećaja krivnje ili nekom drugom adaptacijom ponašanja koje se veže s emocijama.
No, studija objavljena u ponedjeljak u časopisu Nature Neuroscience tvrdi da je eskalacija u lažima koje govorimo kada ih govorimo gotovo sigurno povezana sa smanjenjem osjetljivosti u našem mozgu na neku vrstu negativne emocije koja se veže uz laž.
'Uzmimo kao primjer Lancea Armstronga', rekao je vodeći autor studije, doktorant iz eksperimentalne psihologije Neil Garret. 'Je li se Armstrong, kad je prvi puta vara na utrci Tour de France, osjećao jako loše zbog toga? Što nam njegovo ponavljanje tog ponašanja govori o količini negativnih emocija koje su se stvarale u njegovoj glavi?'
Upravo je to uzorak ponašanja koji su Garrett i njegovi kolege promatrali u sklopu studije.
Ukupno 80 sudionika sudjelovalo je u eksperimentu u sklopu kojega su morali procijeniti koliko je sitnog novca u tegli. Sudionici su tada upareni te su im date određene pretpostavke koje su morali uzeti u obzir prilikom pogađanja broja novca u tegli.
Tako je u jednom slučaju jednom od sudionika rečeno da će on i njegov partner osvojiti nagradu ako se u svojoj procjeni mogu približiti točnom broju novca. U drugom slučaju je sudionicima rečeno da će njihovo potcjenjivanje i precjenjivanje količine novca u tegli ili ići njima u korist i na štetu partneru ili ići partneru u koristi i njima na štetu.
Sudionici istraživanja su zbog tog uvijek počeli pretjerivati u svojim procjenama. Magnetska rezonanca mozga sudionika koji su u svojim procjenama pretjerivali utvrdila je da je amigdala svakog sudionika sve manje i manje reagirala kako su njihova pretjerivanja postajala grublja i grublja.
Amigdala je najviše reagirala kada je o sudionikovom odgovoru ovisilo hoće li dobiti nagradu. U tom se slučaju aktivnost mozga povezivala u najvećoj mjeri s laganje zbog vlastite dobiti.
'Što je pad u osjetljivosti bio već, to je su laži osobe postajale sve veće i veće', objasnili su istraživači.
'Čin laganja smanjuje emotivni odgovor mozga na neiskrenost te nas potiče da lažemo sve više i više u budućnosti', dodao je Garrett. 'Jedna je analiza pokazala da je smanjenje moždane aktivnosti predvidilo povećanje u neiskrenosti. Radi se o prvim empirijskim dokazima da neiskreno ponašanje eskalira kada se ponavlja.'
Autori studije naglašavaju da za sada ne možemo znati koja se točna vrsta emocije izaziva kada amigdala reagira. Svako referiranje na krivnju ili bilo kakvu drugu negativnu emociju predstavlja nagađanje. 'Znamo da je amigdala reagirala kada je sudionik lagao te da je ta reakcija postajala sve slabija kako je laganje bilo učestalije', kažu iz istraživačkog tima te dodaju da su se potrudili stvoriti ambijent gdje se sudionici nisu osjećali kao da ih se promatra.