Ne postoji bezazlena laž. Jedna sebična laž vodi do druge i laži postepeno postaju sve veće i veće, piše Wired. Ta se pojava može objasniti smanjenjem osjećaja krivnje ili nekom drugom adaptacijom ponašanja koje se veže s emocijama.
No, studija objavljena u ponedjeljak u časopisu Nature Neuroscience tvrdi da je eskalacija u lažima koje govorimo kada ih govorimo gotovo sigurno povezana sa smanjenjem osjetljivosti u našem mozgu na neku vrstu negativne emocije koja se veže uz laž.
'Uzmimo kao primjer Lancea Armstronga', rekao je vodeći autor studije, doktorant iz eksperimentalne psihologije Neil Garret. 'Je li se Armstrong, kad je prvi puta vara na utrci Tour de France, osjećao jako loše zbog toga? Što nam njegovo ponavljanje tog ponašanja govori o količini negativnih emocij...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....