Kristalno se jasno sjećam trenutka prije četiri godine kad me nakon početnog oduševljenja petim albumom TBF-a, “Pistaccio Metallic” (koje me, uzgred rečeno, nije prošlo ni do danas) obuzeo onaj poznati osjećaj - ne bih im volio biti u koži kad dođe vrijeme za sjesti u studio i skuhati nešto novo, jer od “Pistaccia” bolje naprosto ne može. No, njima takva situacija sigurno nije nepoznata, u sličnoj su se gabuli vjerojatno našli i nakon sjajnog “Maxon Universal” iz 2004., na koji su se onda nadovezali tri godine kasnije značajno slabijom “Galerijom Tutnplok”.
Priznajem, možda sam ih tada već počeo pomalo i otpisivati, imali su već dobrih deset godina u nogama (što je primjerice dvije godine više nego što je trebalo Beatlesima da kažu sve što su imali za reći i...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....