Ukinite menadžerske ugovore svim direktorima državnih poduzeća

PET
OESS-ov antikomunizam

U vrijeme velike ekonomske krize neke, u normalnim prilikama značajne teme padaju u zaborav, ili se o njima trenutno ne piše. Tako je kod nas s raspravom o zločinima fašizma i komunizma, koji su do prije mjesec dana bili udarna tema naših medija. No u svijetu nije tako. Parlamentarna skupština OESS-a usvojila je nedavno rezoluciju kojom se izjednačavaju zločini fašizma i komunizma (staljinizma). Za rezoluciju je glasalo 213 nazočnih. Protiv je bilo 8 zastupnika parlamentarne skupštine, a četiri su bila suzdržana. Sve to govori o tome kako se svijest o komunističkim zločinima sve više širi Europom i uobličava u različite dokumente. No u Hrvatskoj još uvijek kao da postoji zazor od toga. Pred prezaposlenim Hrvatskim saborom trebao bi se (hoće li se, ne znam) pojaviti i dokument kojim Hrvatska prihvaća obvezujuću rezoluciju Europske Unije (odnosno njezine skupštine), a kojom se 23. kolovoza proglašava danom sjećanja na sve žrtve fašizma (nacizma) i komunizma (staljinizma). Na potezu je dakle Hrvatski sabor.

SUB
Čičin-Šainova vizija

Mediji se bruse na vlast i natječu se u radikalizmu, tražeći izlaz iz krize. Međutim, nitko ne nudi konkretne mjere kojima bi bili zadovoljni socijalni partneri, političke stranke, ali i građani. Vrlo rijetko možemo naći temeljitu analizu koja bi nudila izlaz iz krize. Svaki put kada uzmem novine u ruke i čitam članke nabrijanih analitičara sjetim se pokojnog Ante Čičin-Šaina koji je prošle godine, negdje u ovo vrijeme i na stranicama istog ovog lista, najavio dugu hrvatsku krizu, rasvijetlio njezine uzroke i ponudio vrlo konkretna rješenja. Možda ne bilo loše u njegov spomen, i to s distancom od godine dana, objaviti pretisak njegovih analitičkih članaka u obliku knjižice.

NED
Caffe Marcale

Sjedeći jučer na terasi jednog kafića u Selcima na Braču primijetio sam na konobarici pregaču na kojoj je pisalo Marcala. Protrnuo sam i pomislio da se netko izravno poigrava nazivom tržnice u Sarajevu na kojoj se u posljednjem ratu dogodio zločin u kojem je minobacačem ubijeno nekoliko desetaka građana. Međutim, tržnica u Sarajevu zove se Markale pa iako se ova kava pakira u BiH (mislim u Kiseljaku), a u Hrvatsku je uvozi tvrtka Marcala iz Splita, ona je originalno iz Hondurasa i proizvodi je honduraška kompanija i nema nikakve veze s ovim prostorima. Sve ovo, uključujući i moju pomisao da bi netko među bosanskim Hrvatima išao toliko daleko, govori kako živimo u prostoru i vremenu u kojem i najmanji detalj, slučajni ili namjerni, može izazvati nepredvidljive reakcije.

PON
Elektroprivredni šok

Sve ovo što posljednjih dana čitamo o HEP-u samo je vrh sante leda onoga što se događa u državnim poduzećima i administraciji. Otpremnine, auti, plaće, osiguranja, sve je to politička elita osiguravala sebi, bez obzira na stranačku pripadnost. To što su oni radili i još uvijek rade nije samo poslovno štetno, to nije samo nemoralno, to je klasični kriminal. Nešto slično radili su i američki bankari dodjeljujući sami sebi goleme plaće, bonuse i poklone, i to u vrijeme dok su banke propadale. Onda je prohujao bijes javnog mnijenja i Obamina administracija je to srezala i odrezala. Trebalo bi donijeti odluku po kojoj nitko u državnoj administraciji, ili pak državnim poduzećima, ne može i ne smije imati plaću veću od predsjednika Vlade i ministara. Pitanje je hoće li naša Vlada, ali i politička elita, imati snage donijeti zakon po kojem će se svi ovi “menadžerski ugovori” jednostavno poništiti. Zašto je to upitno? Zato što cijeli sustav, koji smo mi građani dopustili, omogućava toj našoj “eliti” da uživa razne povlastice kao nekakva nedodirljiva indijska kasta.

UTO
Sessiranje pravosuđa

Na moju prošlo subotnju kolumnu o DSV-u odgovorio je Đuro Sessa, član Vrhovnog suda i DSV-a. Njegov “odgovor” klasičan je primjer upotrebe argumenata ad hominem, budući da je navikao na odgovore ad rem, pa čak i ad baculum. Prije desetak dana kolega Miljuš je objavio tekst o izborima za DSV, u kojem je činjenično spomenuo Sessu, koji ovaj put nije izabran ni za predsjednika ni potpredsjednika DSV-a usprkos svojem lobiranju. Sessa mu je poslao e-mail u kojem je napisao: “Ja znam da vi mene mrzite, a znam i zašto”. Zašto onda Đuro nije bio dovoljno hrabar da nama kaže zbog čega bi ga to kolega Miljuš trebao mrziti. U svom tekstu napisao sam kako je gospodina Sessu inicijalno za člana DSV-a predložio Županijski sud u Sisku. On pak piše kako su ga predložili i u Vrhovnom sudu, i to u tri instance. To nije točno. On je tamo dobio podršku za kandidaturu koju je istaknuo sisački sud. Sessa kaže kako nikada nije komentirao sudske postupke u tijeku, od trenutka njihova pokretanja. Ja bih ga podsjetio samo na slučaj njegovih dubrovačkih pajdaša Besjedice i Miloglava i na brojne reakcije u javnosti koje je imala njegova intervencija prije odlučivanja o skidanju imuniteta na sjednici DSV-a. Sessa nije demantirao činjenicu da svakodnevno dolazi na Županijski sud u Zagrebu, na kojem je nekad radio, no veli kako je tvrdnja da time “demonstrira neku svoju moć toliko suluda da joj jedini razlog nalazi u vinu od kupine iz domaće radinosti”. Ne znam što mu je trebalo značiti to s vinom od kupine, jer niti ga proizvodim niti pijem, a ne bi ni njemu virio u čašu. No Sessa mi na kraju teksta, sukladno svojoj kulturi i poimanju javnog diskursa, preporuča da se bavim onime u što se bolje razumijem, kao što su ukiseljene paprike punjene zeljem, sarmice od vinove loze i uzgoj božura. Predloženim gastronomskim specijalitetima, koji otkrivaju Sessin ukus, se ne bavim, međutim još jedan ovakav odgovor samo potvrđuje moju tezu kako je Sessa doista sramota za hrvatsko sudstvo. A kad smo već tu temu načeli, preporučit ću i ja njemu nešto. Bilo bi mu bolje nakon što je doživio debakl u DSV-u da prepusti umrtvljenu sudačku udrugu nekome tko će barem davati dojam (pa makar i lažni) sudačkog dostojanstva, bez birtijaške gastronekulture. No dobro, možda je njegova uloga u sudačkoj udruzi upravo to da je drži - umrtvljenu.

SRI
Mesićeva 'hrabrost'

U Hrvatskoj se vodi žestoka polemika, a vezano uz zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji. Mesić je potpisao zakon, ali je najavio preispitivanje ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom. Međutim, ako je doista htio zaustaviti taj zakon, Mesić je imao puno jednostavniji put. Nije ga trebao potpisati i on ne bi stupio na snagu. Osim toga, za to je imao i pravno uporište u činjenici da je zakon donesen na protuustavan način. Budući da Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji zadire u temeljna ljudska prava, onda se radi o organskom zakonu i za njega treba 77 zastupničkih ruku, oliti glasova, e da bi bio pravovaljano usvojen. U sabornici je u trenutku izglasavanja zakona bilo 77 zastupnika, ali nisu svi glasali za njega (HSS). Mesićeva hrabrost ovaj put je izostala iz vrlo jednostavnog razloga. Vlasti naime skrivaju činjenicu da je ovaj zakon morao biti usvojen prošli tjedan na zahtjev Bruxellesa.

ČET
Oporbene alternative

Što se Vlade tiče, ona polako, u dogovoru sa socijalnim partnerima, pokušava naći rješenje, kako bi se Hrvatska izvukla iz krize sa što manjim udarom po džepovima običnih građana. Dočekali smo da nam oporba počne nuditi svoja viđenja izlaska iz krize. No ono što nam oni nude puno je gore od onoga što predlaže Vlada. Damir Kajin predlaže PDV od 24 posto, predlaže uvođenje novih poreza, ukidanje subvencioniranja brodogradnje, ali i poljoprivrede. On kaže kako u novoj Milanovićevoj Vladi nisu potrebni seljaci ni penzioneri, budući da je to preskupo za Hrvatsku. I on i Čačić i Linić zalažu se za što hitniji dolazak MMF-a. Međutim, dolazak MMF-a najcrnji je scenarij za Hrvatsku, kako tvrde brojni ekonomisti i stručnjaci. Naime, MMF traži kao preduvjet (Litva) puno radikalnije mjere, o čemu sam pisao i prošli tjedan. Linić tvrdi da MMF ne bi tražio smanjenje plaća i mirovina, no to, kao što se vidi na primjeru Litve, naprosto nije točno.

Tamo je MMF kao preduvjet za bilo kakav aranžman tražio smanjenje plaća i mirovina za 10 posto i otpuštanje 1/3 zaposlenih u državnoj administraciji. Čačić traži otkaz za 10 posto javne uprave, no to sigurno ne bi zadovoljilo MMF. No svi u oporbi tvrde kako bi oni bili bolja vlast i uporno prizivaju nove izbore. Netko je izračunao da bi nas izvanredni izbori koštali između 150 i 200 milijuna kuna, a pojeli bi od 5 do 6 mjeseci dragocjenog vremena. Može li hrvatska politička elita shvatiti da naše društvo više ne može biti lonac za isprobavanje samoupravnih eksperimenata.
Ivan Zvonimir Čičak