Kad god se povede rasprava o klimatskim promjenama, stakleničkim plinovima i emisijama ugljikova dioksida, nekako se sve brzo svede na "zle automobile". Svatko tko vozi benzinca ili dizelaša često se nađe u ulozi nevoljkog krivca, kao da mu iz ispuha izlazi sve zlo svijeta. No što kaže statistika? Jesu li automobili doista najveći problem ili tek dio puno šire i kompleksnije slike?
Ako se emisije stakleničkih plinova promatraju globalno, industrije koje najviše doprinose klimatskim promjenama su energetika, industrija i poljoprivreda. Proizvodnja električne i toplinske energije odgovorna je za više od 40 posto svih emisija stakleničkih plinova.
Riječ je ponajprije o termoelektranama na ugljen, plin i naftu, koje izravno ispuštaju goleme količine CO2, metana i drugih plinova u atmosferu. Industrija, uključujući proizvodnju cementa, čelika, kemikalija i plastike, odgovorna je za oko 20 do 25 posto emisija.
Procesi poput cementne kalcinacije i kemijske sinteze nezaobilazni su u modernom društvu, ali pritom stvaraju ogromne emisije. S približno 18 do 20 posto udjela, poljoprivreda, šumarstvo i korištenje zemljišta proizvodi stakleničke plinove kroz metan iz stočarstva, emisije dušikova oksida iz gnojiva te krčenje šuma koje smanjuje kapacitet planete Zemlje za apsorpciju CO2.
Iako je značajan zagađivač, promet je tek na četvrtom mjestu i stvara oko 14 do 16 posto globalnih emisija stakleničkih plinova. No unutar ovog sektora situacija je raznolika i automobili su samo jedan od elemenata. Kad se promet raščlani, cestovni promet jest najveći pojedinačni izvor emisija u toj kategoriji.
Međutim, automobili, kamioni, autobusi, motocikli i drugi cestovni sudionici zajedno čine otprilike tri četvrtine prometnih emisija. U tom sklopu, osobni automobili sudjeluju s oko 45 do 50 posto unutar prometnog sektora, odnosno 7 do 8 posto ukupnih globalnih emisija. Dakle, energetska industrija ispušta čak pet puta više stakleničkih plinova od automobila.
Zrakoplovstvo sudjeluje s približno 2 do 3 posto ukupnih emisija, ali s visokim rastom jer se broj letova i dalje povećava, pogotovo u zemljama u razvoju. Međunarodni letovi posebno su problematični jer nisu obuhvaćeni nacionalnim klimatskim obvezama. Pomorski promet emitira oko 2 posto ukupnog svjetskog CO2, no često je izvan fokusa javnosti jer se emisije događaju izvan granica država i često se ne prijavljuju transparentno.
U brojkama, osobni automobili u svijetu godišnje emitiraju oko 3 gigatone CO2, što je otprilike jednako ukupnim godišnjim emisijama cijele Europske unije. Međutim, važno je napomenuti da emisije po vozilu i po kilometru u razvijenim zemljama opadaju, zahvaljujući normama, učinkovitijim motorima i elektrifikaciji. U Europskoj uniji automobili sudjeluju s oko 12 posto ukupnih emisija, ali to je znatno manje od elektrana, koje i dalje često koriste fosilna goriva ili industrije cementa i čelika. Dakle, iako su automobili dio problema, nisu ni izbliza glavni krivci za klimatske promjene.
Zagovornici električne mobilnosti često tvrde da je prelazak na električna vozila nužan korak u borbi protiv klimatskih promjena. I imaju pravo, no samo djelomično. Emisije iz ispuha ne postoje, no cijeli životni ciklus vozila mora se uzeti u obzir. Proizvodnja baterija, osobito rudarenje litija, kobalta i nikla, energetski je zahtjevna i često povezana s ozbiljnim utjecajem na okoliš. Ako se pritom vozilo puni električnom energijom dobivenom iz ugljena, cjelokupni učinak na okoliš bit će puno manji nego što se to često prikazuje u PR kampanjama. No u državama koje koriste obnovljive izvore energije (vjetar, sunce, hidroelektrane), električni automobili zaista mogu značajno smanjiti ukupne emisije.
Važno je postaviti i društveno pitanje: tko zapravo nosi teret energetske tranzicije? Dok multinacionalne energetske i industrijske korporacije nastavljaju zagađivati uz "labave" obveze, fokus javne i medijske pozornosti često pada na prosječnog građanina koji vozi stariji automobil. Stvara se osjećaj osobne krivnje, dok se sustavni problemi prebacuju na pojedinca. Automobili jesu dio problema, ali nisu glavni krivci. Fokus isključivo na privatne vozače zamagljuje širu sliku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....