Dolaskom novog izvršnog direktora u vrh Stellantis započelo je razdoblje u kojem više nema svetih krava. Otprilike godinu dana nakon što je Antonio Filosa preuzeo kormilo, postaje jasno da se strategija koncerna radikalno mijenja. Elektrifikacija ostaje važan dio budućnosti, ali više nije dogma po svaku cijenu. Taj zaokret, međutim, dolazi uz visoku cijenu, čak 22,2 milijarde eura otpisa.
Filosa je od početka dao do znanja da želi Stellantis voditi prema realnijem odnosu između ponude i stvarne potražnje. U prijevodu, koncern se više neće ponašati kao da kupci jedva čekaju isključivo električne automobile. Umjesto forsiranja baterijskih modela zbog regulatornih pritisaka i ranije zacrtanih ciljeva, Stellantis sada otvoreno govori o "slobodi izbora" za kupce. Ako tržište želi hibride, dobit će hibride. Ako traži klasične benzince ili dizelaše, i oni ostaju u igri dulje nego što se donedavno planiralo.
Takva promjena kursa ima vrlo konkretne financijske posljedice. Stellantis je objavio da će zbog ukinutih ili temeljito izmijenjenih razvojnih procesa u drugoj polovici 2025. godine otpisati 22,2 milijarde eura. Posljedica je neto gubitak, što znači da dioničari u 2026. godini neće dobiti dividendu. Tržište je reagiralo bez puno razumijevanja, vrijednost dionice pala je oko 22 posto u jednom danu, što jasno pokazuje koliko su investitori bili zatečeni razmjerom zaokreta.
Iza suhih brojki stoje i vrlo opipljivi projekti koji su završili u ladici. Najpoznatiji primjer je iz Italije. Alfa je nedavno odlučila odbaciti dosadašnje planove za novu električnu generaciju Giulije i Stelvija i krenuti ispočetka uključujući i motore na izgaranje. To znači da je sav dosadašnji razvoj ovih modela, koji je došao do faze prototipova, bio uzalud. U SAD-u je pak nakon godina razvoja otkazana proizvodnja potpuno električnog RAM-a 1500 jer se, prema procjeni koncerna, ne može isplativo proizvoditi u velikim količinama. To je simboličan potez, jer upravo su veliki, skupi električni projekti trebali pokazati tehnološku moć Stellantisa, a sada se od njih odustaje zbog ekonomije.
Zaokret, međutim, nije samo rezanje. Dio proizvodnje vraća se u Sjedinjene Američke Države, planira se zapošljavanje tisuća novih inženjera, a naglasak se stavlja na kvalitetu vozila, područje u kojem je koncern posljednjih godina često bio na meti kritika. U praksi to znači sporiji, ali stabilniji prijelaz prema elektrifikaciji, uz jaču ulogu hibrida i klasičnih pogona.
U tom kontekstu zanimljivo je promatrati i sudbinu manjih europskih modela poput Peugeota 208 i Lancie Ypsilon, koji simboliziraju dilemu Stellantisa. Električne verzije postoje, ali pravi prodajni volumen i dalje dolazi prvenstveno iz benzinskih i hibridnih izvedbi. Novi smjer sugerira da će takav odnos potrajati dulje nego što se ranije najavljivalo.
Stellantis se tako našao u nezavidnoj, ali možda nužnoj poziciji. Kratkoročno, rezanje ambicija izgleda skupo i bolno. Dugoročno, uprava očito računa da je prilagodba stvarnom tržištu manji rizik od nastavka utrke koju kupci još nisu spremni pratiti. Hoće li taj realizam spasiti financije koncerna ili samo odgoditi neizbježno, pokazat će sljedećih nekoliko godina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....