McLaren je u Monacu predstavio svoj potpuno novi super sportski cestovni automobil. I premda je legendarni komentator Murray Walker utrku '92. svrstao kao jednu od svojih favorita u F1, dobrim dijelom zahvaljujući dvoboju između Senne i Mansella, tri desetljeća kasnije nije se pokazala ni približno tako značajnom kao F1 superautomobil.
Ono što je nevjerojatno u vezi s F1 je da se i dan danas čini jednako divljim kao i prije 30 godina. U to vrijeme, bio je brži, moćniji, skuplji i egzotičniji od bilo kojeg drugog superautomobila.
Imao je zanimljiv raspored s tri sjedala, a držao je rekord najveće brzine više od desetljeća. Sada slavimo 30 godina McLarena F1, prisjećajući se nekih poznatih činjenica koje možda niste znali.
1. F1 nije bio prvi McLarenov superautomobil
Još u kasnim 1960-ima, osnivač McLarena Bruce McLaren imao je plan za razvoj cestovnog coupea na temelju njegovih M6A Can Am automobila koji bi također pobijedio na stazi. Ti planovi su prigušeni FIA-inim inzistiranjem da McLaren napravi više automobila nego što je bio sposoban. Ipak, dva cestovna automobila, uključujući onaj koji je Bruce koristio kao osobni, bila su izrađena.
2. Ideja je osmišljena u zračnoj luci
Podrijetlo projekta F1 može se pratiti u razgovoru između predsjednika McLarena Rona Dennisa, direktora Mansoura Ojjeha, tehničkog direktora Gordona Murraya i šefa marketinga Creightona Browna dok su čekali let u Milanu 1988.
Dok bi većina suradnika mogla razgovarati o nogometu i sličnim stvarima, ovi su momci odlučili napraviti najluđi superautomobil na svijetu. I samo četiri godine kasnije on je bio spreman.
3. F1 nije bio prvi karbonski superautomobil
McLaren je bio pionir u korištenju karbonskih vlakana s Formuli 1, tako da je bilo prirodno da se cestovni automobil izradi od istog materijala.
Međutim, Jaguarov XJR iz 1990. bio je tehnički prvi potpuno karbonski superautomobil, iako je riječ bila o slabo-prikrivenom trkaćem automobilu koji je postojao samo za potrebe homologacije, dok je F1 bio namjenski cestovni automobil.
4. Koštao je dvostruko više od svog rivala Bugattija EB110 kada je bio nov
Cijena novog McLarena F1 je u Engleskoj iznosila 634.500 funti (5.6 milijuna kuna), što danas odgovara 1.08 milijuna funti (9.6 milijuna kuna). Glavni rival, Bugatti EB110 GT, koštao je samo 285.500 funti (2.5 milijuna kuna).
5. U McLarenu F1 mogli ste prevoziti jednu osobu više nego u Bugattiju EB110
Središnje mjesto vozača u F1 dolazi iz motosporta i značilo je savršen raspored pedala bez upada u lukove kotača i optimalnu raspodjelu težine, iako je ulazak i izlazak bio težak.
6. Pri kupnji, dobili biste besplatan sat
Svaki kupac F1 cestovnog automobila dobio je poseban Tag Heuer sat sa serijskim brojem automobila označenim na licu. Slični satovi bez brojeva šasije bili su dostupni i za ljude koji nisu bili vlasnici F1.
7. Motorni prostor bio je obložen zlatom
I dok biste mogli pomisliti kako je zlato u motornom prostoru bilo čisto zbog pokazivanja, kao što je danas slučaj s mnogim detaljima na superautomobilima, Murray i njegov tim odlučili su se za zlato zbog njegove sposobnosti reflektiranja topline.
8. Čak je i komplet alata bio napravljen od otmjenog metala
Svaki McLaren došao je s rolom alata punom laganih titanskih ključeva - ne možemo zamisliti da ih mnogi kupci redovito koriste. Jedan set prodan je na aukciji preko RM Sotheby'sa ranije ove godine za 6.000 funti (53.227 kuna).
9. McLaren je imao servisni tim koji je putovao avionom
Vaš F1 se pokvario usred ničega na putovanju? Nema problema. McLaren je zaposlio tim letećih "liječnika" F1 koji su bili spremni da u svakom trenutku budu poslani diljem svijeta kako bi pomogli popraviti svaku grešku.
10. Čudna mješavina svakodnevnih i motosportskih dijelova
Iako je motorni prostor bio obložen zlatom, tijelo izrađeno od karbona, a spremnik za gorivo bio je u trkaćem stilu koji se morao mijenjati svakih pet godina, nije sve na F1 bilo egzotično. McLarenova stražnja svjetla mogla su se pronaći na nizozemskom autobusu Bova Futura, a retrovizori su preuzeti s VW Corrado coupea.
11. Težio je gotovo isto kao i najnovija Miata
McLaren F1 je težio 1138 kilograma, što znači da je superautomobil s V12 motorom i vozačem bio jednako težak kao četverocilindrična Mazda MX-5 RF. Najlakši od sadašnjih McLarenovih automobila je Senna koja je od F1 teža za 180 kilograma.
12. Audio sustav dizajniran je za brzine iznad 350 km/h
Na F1 nije bilo radija, ali McLaren je od Kenwooda naručio da razvije posebni lagani CD izmjenjivač s 10 diskova koji je mogao izdržati 1,5 g sile u zavojima bez preskakanja.
13. Imao je modem koji je McLarenu mogao dojaviti o problemu
Većina kuća nije imala internet ranih 1990-ih, a tehnologija ažuriranja preko zraka koju imamo na današnjim automobilima zvučala je kao fantazija 25. stoljeća. Međutim, F1 je došao opremljen modemom koji je mogao prenositi informacije iz ECU-a natrag u sjedište i reći McLarenu što se događa s automobilom.
14. Rani razvojni automobili bili su Ultima kit automobili
Budući da nije bilo automobila prethodne generacije koji bi se pretvorili u mule za F1, McLaren je kupio dva Ultima kompleta od Noble Motorsporta, koje su nazvali Albert i Edward. Albert je koristio ugođeni Chevy V8 za testiranje novog mjenjača i korišten je za razvoj rasporeda s tri sjedala, dok je Edward dobio posao testiranja pravog 6,1-litrenog V12.
15. Nije bilo vidljivih spojlera, ali dosta posla oko aerodinamike odvijalo se ispod njega
Nećete pronaći divovsko fiksno krilo na originalnom F1 cestovnom automobilu, ali "iza kulisa" se odvijalo ispod njega. F1 je koristio lekcije o efektima tla naučene u Formuli 1, uključujući dva mala ventilatora koji su poboljšali potisnu silu za 5%.
16. Inspiriran je Hondom NSX
F1 je poznat po tome što je išao brže od bilo kojeg drugog superautomobila tog vremena, ali jednako važno za Murraya je bilo postavljanje novih mjerila u upotrebljivosti, nešto što je Honda učinila s NSX-om. "U trenutku kada sam vozio 'mali' NSX, svi referentni automobili - Ferrari, Porsche, Lamborghini - koje sam koristio kao reference u razvoju svog automobila nestali su iz mojih misli", rekao je Murray u članku objavljenom na Hondinoj japanskoj web stranici.
17. Kada je Honda odbila Murrayev zahtjev za izradu V12, uskočio je BMW
Honda je, naravno, godinama blisko surađivala s McLarenom kao dobavljač motora i bila je ključni dio uspješne priče u F1 momčadi. Ali kada im se Murray obratio u vezi s izradom V12 za njegov projekt superautomobila, tvrtka je to odbila. Srećom, BMW je uskočio i razvio 6,1-litreni S70/2 koji je bio labavo baziran na V12 iz 850 CSi-a, ali je dobio tehnologiju s četiri ventila ugrađenu u E36 M3 na europskom tržištu. Bez pomoći turbo motora razvijao je 627 KS pri 7400 o/min i 651 Nm okretnog momenta pri 6700 o/min.
18. Bio je brži od bilo kojeg drugog superautomobila
Ubrzanje od 0 do 96 km/h od 3,2 sekunde i danas je impresivno, čak i 30 godina kasnije. Posebno je impresivno kada se prisjetite da je postignuto na automobilu s ručnim prijenosom bez pogona na sve kotače ili launch kontrole. Međutim, ono što se događalo iznad 100 km/h je ono što je izdvojilo F1 od svih drugih superautomobila.
19. Bio je to najbrži serijski automobil na svijetu više od 10 godina
Originalni F1 s proizvodnom specifikacijom dosegao bi svoj graničnik okretaja od 7500 o/min, ograničavajući svoju najveću brzinu na 356 km/h. To je već bilo dovoljno da ga učini najbržim automobilom na svijetu, ali 1998., trkač Le Mansa Andy Wallace sjeo je u pet godina stari prototip s podignutim graničnikom okretaja do 8300 o/min i dosegao brzinu od 386 km/h.
20. Bio je potpuno analogan
Unatoč tome što je bio brži od bilo kojeg drugog cestovnog automobila u to vrijeme, F1 nije imao kontrolu proklizavanja ili ABS. Imao je ručno upravljanje, a čak nije imao ni servo kočnice.
21. Nikada nije bio dizajniran za utrke, ali je pobijedio na Le Mansu
Poput originalnog superautomobila, Lamborghinija Miure, F1 nije prilagođen sa staze za cestu, već je dizajniran od temelja kao cestovni automobil bez natjecateljskih aspiracija. Upravo zbog toga je pobjeda F1 GTR-a na Le Mansu 1995. protiv ostalih namjenskih trkaća bila nevjerojatna.
22. Uspjeh na Le Mansu rezultirao je još luđim cestovnim automobilom
McLaren je odlučio obilježiti svoj uspjeh na Le Mansu s pet cestovnih automobila LM. Svaki od njih završen je u Papaya narančastoj boji i opremljen stražnjim krilom, smanjenom unutrašnjosti, magnezijevim naplatcima i revidiranim mjenjačem. Također je imao V12 motor pojačan na 680 KS, što ga je činilo snažnijim od trenutnih trkaćih automobila.
23. Bolja konkurencija na stazi dovela je do Long Taila
Današnji hardcore McLaren LT automobili inspirirani su rastegnutim Long Tailom razvijenim kako bi McLaren ostao konkurentan na stazi. Produžena karoserija bila je najočitija razlika, osim revidiranog 6,0-litrenog V12 i sekvencijalnog mjenjača.
24. BMW je kasnije koristio V12 za vlastitog pobjednika na Le Mansu
Stvari su na stazi postale teže 1998. godine i McLaren se povukao, osjećajući da će se F1 boriti protiv nove vrste posebno homologiranih trkaćih automobila poput Mercedesa CLK GTR-a i Porschea 911 GT1. Ali BMW je uzeo V12, napravio nekoliko promjena i ubacio ga u Williamsovu šasiju kako bi stvorio V12 LM i platio Schnitzer Motorsportu da vodi kampanju. Taj automobil postigao je pobjedu na Le Mansu 1999. godine.
25. Zatim je BMW poludio i stavio ga u X5
Malo smo otišli u digresiju, ali trebamo napomenuti da je BMW odlučio ugurati motor dizajniran za najbrži superautomobil na svijetu u nos SUV-a.
26. Proizvodnja je završena 1998. nakon samo proizvedenih 106 automobila
Za razliku od danas kada postoji mnogo brzih automobila koje možete kupiti za 2 milijuna dolara, svijet nije bio spreman za McLaren F1 prije 30 godina. Između 1992. i 1994. godine McLaren je napravio samo 106 automobila, uključujući 5 prototipa i 64 cestovna automobila.
27. Američke verzije bile su vrlo rijetke, i malo sporije
Samo sedam F1 je službeno uvezeno u SAD, a svaki je federalizirao Ameritech sa sjedištem u New Yorku. Automobili su izgubili svoja bočna sjedala i dobili nova svjetla, ružne branike i dodatnu težinu u tom procesu, iako modifikacije nisu bile destruktivne i vjerojatno je svaki vraćen na izvorne tvorničke specifikacije. Road & Trackov test iz 1997. pokazao je da američka verzija može ubrzati do 96 km/h za 3,4 sekunde, u usporedbi s 3,2 sekunde za europski automobil.
28. McLaren F1 je savršen prigradski automobil
Postoji priča o bogatom bankaru i trkaču Thomasu Bscheru, koji koristi svoj F1 za svakodnevnu vožnju između Kolna i Frankfurta. Bscher se natjecao s F1 GTR-om, osvojivši BPR prvenstvo 1995. godine, a kasnije je bio zadužen za Bugatti Veyron projekt.
29. Niste ga mogli priuštiti tada i definitivno si ga ne možete priuštiti sada
F1 je bio šokantno skup kada je bio nov, ali originalna cijena izgleda smiješno u usporedbi s ciframa za koje se F1 prodaju danas. Savršeno očuvani F1 iz 1995. na slici iznad imao je samo 390 km na satu kada je prodan na aukciji prošle godine za 130 milijuna kuna.
30. Za mnoge je još uvijek mjerilo
McLaren F1 možda više nije najbrži, najsnažniji ili najskuplji superautomobil. Drugi su još rjeđi vjerojatno izgledaju bolje. Ali njegova čistoća, analognost, mala težina i ručni mjenjač znače da još uvijek obećava istu vrstu povezanog iskustva vožnje koje mnogi njegovi nasljednici nisu uspjeli isporučiti. McLaren F1, želimo ti sretan rođendan!