Mogućnost dijeljenja informacija putem interneta istodobno je blagoslov i prokletstvo. S jedne strane povezuje nas i omogućuje razmjenu znanja i ideja, a s druge strane, netočne tvrdnje šire se brzinom munje. U svijetu gastronomije i prehrane to je posebno vidljivo: trendovi se rađaju na društvenim mrežama, ali s njima često dolaze i zablude koje se prihvaćaju kao neupitna istina.
Tijekom 2025. godine razotkriveni su brojni mitovi koji su se uvukli u suvremenu prehrambenu kulturu. Uostalom, učenje o hrani podrazumijeva i spremnost na napuštanje uvjerenja koja smo dugo smatrali točnima. Kako bismo u 2026. zakoračili informiraniji, gastro portal Food & Wine pitao je znanstvenicu i edukatoricu dr. sc. Abbey Thiel s kojim se mitovima najčešće susretala i zašto im ne bismo trebali vjerovati.
Prvi mit: Organsko znači da se ne koriste pesticidi i fungicidi
U moru oznaka i marketinških poruka na policama trgovina lako je izgubiti se u pojmovima. Mnogi potrošači vjeruju da "ekološko" ili "organsko" povrće i voće znači da tijekom uzgoja nisu korištena nikakva zaštitna sredstva. Međutim, kako objašnjava dr. Thiel, to jednostavno nije točno.
"Ovo je vrlo česta zabluda. U ekološkoj poljoprivredi dopuštena je uporaba pesticida i fungicida, razlika nije u tome koriste li se sredstva, već koja su sredstva dopuštena i kako su regulirana", ističe ona. U organskoj proizvodnji poljoprivrednici smiju koristiti samo tvari s posebnog popisa, a mnoge od njih potječu iz prirodnih izvora.
Takva sredstva štite usjeve od insekata, gljivica i bolesti koje bi inače mogle uništiti cijele nasade. "Bez ikakvog oblika zaštite, prinosi bi bili iznimno niski, a cijene hrane znatno više", naglašava Thiel.
Drugi mit: Ne treba jesti ništa čije sastojke ne znamo izgovoriti
U doba povećane zabrinutosti zbog ultra prerađene hrane, mnogi pažljivo čitaju deklaracije. Na društvenim mrežama često se mogu vidjeti videi u kojima ljudi naglas čitaju popise sastojaka i sugeriraju da su "čudna" i dugačka imena automatski znak nečeg nezdravog.
No, prema riječima dr. Thiel, to je vrlo nepouzdan kriterij. "Sposobnost izgovaranja neke riječi nema nikakve veze s tim je li tvar štetna ili umjetna. Duga imena često dolaze iz kemije ili biologije, gdje je preciznost nužna."
Uostalom askorbinska kiselina je vitamin C, a natrijev klorid tek kuhinjska sol. "Kad bismo se strogo držali pravila ‘ako ne mogu izgovoriti, ne jedem’, izbacili bismo iz prehrane neke od najosnovnijih i najvažnijih tvari", zaključuje znanstvenica.
Treći mit: Margarin je samo jedan korak udaljen od plastike
Ova tvrdnja kruži internetom već desetljećima, potaknuta strahom od prerađene hrane i nekadašnjim lobiranjem mliječne industrije. Iako zvuči alarmantno, ona je pogrešna.
"Reći da je margarin ‘jednu molekulu udaljen od plastike’ isto je kao tvrditi da je voda jednu molekulu udaljena od hidrogen-peroksida", objašnjava Thiel. U kemiji male strukturne razlike znače ogromne promjene u ponašanju tvari. Naše tijelo ima enzime koji probavljaju masti, uključujući i margarin, te ih koristi za energiju i izgradnju stanica. Nitko, naravno, ne ‘probavlja plastiku’ jedući margarin.
Maslac i margarin imaju svoje mjesto u kuhinji. Bilo da birate margarin zbog cijene, intolerancije na laktozu, okusa ili preporuke liječnika, nema razloga za strah od ove popularne, ali netočne tvrdnje. Kako zaključuje dr. Thiel: zvučne fraze mogu privući pažnju, ali znanost je ta koja donosi stvarne odgovore.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....