Danas postoje stotine recepata sa cheesecake, od onih za tortu koja se peče i za tortu koja se ne peče. Sastojci i dodaci koji se u izradi koriste su ono što čini jedan cheesecake različit od drugoga. Najvažniji sastojak cheesecakea je, pogađate, sir i to najčešće krem sir.
Poznato je da je torta od sira postala popularna još u Antičkoj Grčkoj. Kako su Rimljani osvojili Grčki, tajna pripreme torte od sira je ubrzo pala u njihove ruke. Rimski naziv za tortu od sira je bio ''placenta'' ili ''libum'', a radilo se o kolaču od sira koji se pekao na podlozi od tijesta, a Rimljani su ga vrlo često nudili svojim bogovima kao darove.
Marcus Porcius Cato je bio rimski političar koji je pisao djela na temu agronomije, proizvodnje vina i kuhanja. U jednoj od svojih knjiga je objavio i recept za ''libum''. Recept ide ovako: 1 kg sira se ''smrvi'' u mužaru, zatim se doda pola kg brašna (ili 250 g ako želite da kolač bude lakši) i sve se dobro izmiješa.
Zatim se doda jedno jaje, opet izmiješa te stavi peći u krušnu peć. Ovako napravljen cheesecake se služio i natjecateljima na prvim Olimpijskim igrama ikad održanim.
New York cheesecake je ono što možemo nazvati ''čistim'' cheesecakeom. To znači da se nikakvi dodaci ne stavljaju niti na kolač/tortu niti u nju. Radi se od krem sira, jaja, slatkog vrhnja i šećera. Arnold Reuben, vlasnik legendarnog njujorškog restorana Turt, je tvrdio kako je njegova obitelj napisala prvi recept za cheesecake koji se radio s krem sirom.
Prema legendi, poslužili su mu pitu od sira jedne prilike i on se u nju zaljubio. Zatražio je recept od domaćice i sam počeo, u svom domu, eksperimentirati sa sastojcima i omjerima. Ubrzo ga je počeo služiti u svom restoranu te je torta od sira ubzo postala jako popularna među kostima koji su posjećivali ovaj brodvejski restoran.
Krem sir je zapravo američki dodatak torti od sira. 1872. godine je mljekar u New Yorku pokušao kopirati francuski Neufchatel sir, ali je umjesto tog sira otkrio prosec koji je rezultirao nastankom krem sira.
Tri godine nakon, krem sir je bio pakiran u folijama i pod nazivom Philadelphia Cream Cheese distribuiran u trgovine diljem Sjedinjenih Američkih Država. Postoje mnogi koji cheesecake ne mogu zamisliti bez krem sira, neki pak više vole svježi kravlji sir. Ostavljamo to vašem ukusu.
U originalnom receptu se ne spominje nikakva podloga, a kamoli ona od keksa. Budući da se u sam sir stavljalo brašno, torta se mogla ispeći i postati kompaktna. Kako su sirevi koji se u izradi koriste postajali sve više i više kremasti, torta se počela raditi od dva dijela, podloge i kreme od sira.
Najčešće se za izradu podloge koriste integralni keksi i maslac i to u sljedećem omjeru: 250 g integralnih keksa na 125 g rastopljenog maslaca.
Svaka regija na svijetu na drugačiji način radi cheesecake. Talijani koriste ricottu, Grci ponekad nezasoljenu fetu. Japanci pak koriste kombinaciju škroba i bjelanjaka.
Dodaci su bezbrojni, od voća na vrhu i u samom kolači, odnosno kremi. Koliko god ga voljeli ili ne voljeli, cheesecake je torta koja se oduprijela testu vremena i već dugo se nalazi na listama najdražih kolača mnogih!