Babić je dugo bio predmet velikih očekivanja, potencijal koji se čeka, sorta koja se poštuje i koja je unisono prihvaćena kao važna, čak kao ključna dalmatinska crna sorta uz, naravno, plavac mali. Međutim, tržišna realnost je desetljećima govorila sasvim suprotno, jer dok se plavac mali širio po vinskim listama ili policama trgovina u desecima različitih primjeraka, babić se tek sporadično mogao pronaći.
Povijest tog slučaja seže u doba socijalizma kada je sav babić na tržište stavljala praktički samo jedna vinarija, šibenski Vinoplod. Oni su zaslužni za rane dane babićeve reputacije, jer su kvalitetom nadmašili dalmatinsku konkurenciju, a tada su to bili Kaštelet Dalmacijavina, Badelov Ribar i drugi masproizvodi socijalističkih zadružnih giganata. Međutim, dolazak demo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....