Zamislite samo ambijent u kojem sjedite na terasi pod masivnom krošnjom drveta, ispijate pjenušac, kosu vam mrsi lagani vjetar, a vaš pogled plijene prirodni amfiteatri vinograda iza kojih zalazi sunce. Upravo tako izgleda doista bajkovita terasa obiteljskog restorana i vinarije Korak na Plešivici. Do njih je zapravo vrlo jednostavno doći, i treba vam 40 minuta iz centra Zagreba. Zamislite samo gdje bi Plešivici bio kraj da uz adute kao što su Korakovo maštovito kuhanje i top klasu vinara ovog područja netko razmišlja i o smještajnim jedinicama odgovarajuće kategorije? Do Korakovog imanja lako je doći, a sadržaj koje gosti s izraženim interesom za enogastronomiju ovdje mogu konzumirati je potencijalno velik.
Cijeli koncept počiva na mikrolokalnim namirnicama i jelima. Za one koji žele znati više, napravili su interaktivnu mapu s karticama koje asociraju na podneblje iz kojeg dolazi pojedino jelo. Tako u nekoliko rečenica možete saznati ponešto o namirnicama, proizvođačima ili ideji jela, a oni vas vode na putovanje kroz pašnjake, ribnjake, polja, šume, divljine i livade.
Hommage baki Katarini
Ipak, nisu fanatični ili isključivi u toj mikrolokalnoj filozofiji, što je možda najbolje vidljivo na primjeru maštovitog jela hrskavih žarkozelenih mahuna, koje spajaju s ikrom žumberačke pastrve, kapelungama i beurre blancom, ujedno i divnog primjera mare e monti kuhinje. Svježe ubrane mahune iz obiteljskog vrta, koji se nalazi podno restorana, spajaju sa zamamnim beurre blancom, umakom dodatno oplemenjenim školjkama, koje istodobno jelu daju slanost, ali i eleganciju. U jednom zalogaju istodobno vam se isprepliće hrskavost mahuna koje su lagano podimljene drvom jabuke, uz dodatak špeka, a pod jezikom vam pucaju perle kavijara žumberačke pastrve. Zaista ukusno jelo! Ipak, nije samo jedno jelo odraz njihova koncepta.
Korakova gastronomska, ali i vinska priča pametno je osmišljen projekt koji je prepoznatljiv na sceni, što je teško postići. U početku nas ta ista priča nije odveć oborila s nogu, ambijent je bio daleko jači adut od hrane ili vina. Danas će vas izuzetno veseliti svaki od elemenata, što samo upućuje na kontinuirani rad i veliki napredak u kući Korak.
Ovaj put odlučili smo za degustacijski meni od pet sljedova (610 kuna), u ponudi imaju još dužu opciju od osam sljedova (880 kuna). Kad je riječ o vinu, u početku niste imali mnogo izbora, i mogli ste piti isključivo vina iz obiteljske vinarije, koja se smatra jednim od članova svetog trojstva plešivičkih vinara, koje tvore s obitelji Tomac i Šember. Nedavno su na kartu uvrstili i pairing, koji reflektira bogatu vinsku scenu plešivičkog vinogorja, što je mudro i plemenito za razvoj cijele regije.
Početak kulinarskog putovanja započinju jelom koje se može smatrati hommageom baki Katarini, koja još uvijek radi svježi sir, a u najnovijoj varijanti pokapaju ga s malo ulja od chorizo kobasice. Dakle, uz bakin svježi sir, dobijete domaći kruh i čips od kiselog kvasca, razlika je u dužini fermentacije. Osim toga, tu je i domaći putar, koji radi chef Bernard Korak, te slasna sočna šunka njegova oca.
Sljedeći slijed bile su one božanstvene mahune koje smo prethodno opisali, a zatim je na stol stiglo još jedno vrlo zanimljivo jelo. Radi se o intenzivnom consommeu od rajčica, također ubranih u obiteljskom vrtu, koje je pojačano maslinovim uljem renomiranog istarskog vinara Giorgia Claija te šafranom. U tu tekuću eksploziju okusa ubačeni su domaći tortellini punjeni kozjim sirom, koji nabavljaju od malog lokalnog proizvođača s Plešivice. U razgovoru s chefom Bernardom Korakom nakon večere, saznali smo da ni sâm nije zamišljao toliko kompleksan okus "običnih" rajčica, koje ne tretira posebno, osim što ih dugo cijedi jer naprosto želi zadržati esenciju kasnoljetnih rajčica.
Živo, svježe i lagano
Sljedeći slijed bili su puževi u jusu od pečenog kozlića, s nevenom i tuštom. Čovjek je napravio jelo s tuštom, praktički korovom koji se smatra otpadom! Neven daje neku citrusnu, voćnu notu i šarm, a umak od pečenja nekako uozbilji cijelo jelo.
Za glavno jelo poslužen je pečeni kozlić, koji se peče u glinenoj teći, prebogat okusom matičnjaka, pečenih patlidžana i češnjaka.
Velika je lutrija odabrati degustacijski meni u restoranu. Obično se na kraju večeri osjećate umorno, kao da ste upravo odradili 12.rundu u boksačkom ringu, pogotovo ako ste još uzeli i wine pairing. Kod Korakovih tome nije tako. Boje su žive, okusi svježi, lagani, a jela dovoljno začinjena i intenzivna. Važno je, iako izazovno, postići da čovjek nakon večere koja traje nekoliko sati, ima volju za razgovorom na povratkom kući, i ne osjeća potrebu da na prvoj benzinskoj crpki kupi litru kole ili gazirane vode.
Bilo bi nepošteno kad ne bismo napisali i koje slovo o desertima. Prvo dolazi pečena breskva sa šećerom od datulje, sladoledom od vanilije i verbene te coulisom od žira. Da, žira! Ziheraška kombinacija pečenog voća i ledenog sladoleda položila je i ovaj put, a za glavni desert dolaze marinirane šumske borovnice sa sorbetom od kozjeg mlijeka te mousseom od dulce de lechea, inače slatkog namaza od mlijeka i šećera, karakterističnog okusa karamele.
Nakon što ste završili ručak ili večeru, ostanite još malo uživati u meditativnom prizoru plešivičkog zelenila, tko zna kad će se ponovno posložiti karte da tako ispratite kraj ljeta. Zato treba uživati, a kuća Korak dobar je izbor za to.