Kako se celer nudi gotovo cijele godine, rijetko se razmišlja o njegovoj sezoni. Lagano se i dugotrajno skladišti, no poput svakog drugog korjenastog povrća najbolji je tek kada se iskopa. Nema juhe bez celera i kod nas je bez celera nezamisliva dobra kuhinja, prvenstveno ona jušna.
Celer je očito društveno biće, u juhama se druži sa svojom korjenastom braćom i drugim uobičajenim jušnim dodacima. U solo nastupu rjeđe se pojavljuje u našim tanjurima. Dobra kremasta juha od celera gotovo da i ne zahtijeva drugih sastojaka.
Nekoliko kapi soka limuna čini ju još više osvježavajućom. Žlica slatkog ili kiselog vrhnja zaokružit će okus. Po juhi od celera mogu se posuti i kockice preprženog kruha, možda i malo tucanog papra. No, svi ti dodaci ne bi smjeli prekriti temeljni okus juhe od celera.
Ključno je, dakle, pitanje kako u takvoj juhi postižemo i čuvamo okus celera. Kuhanje celera u vodi i potom usitnjavanje u blenderu najčešći je i među majstorima najmanje preporučljiv postupak. Uz malo više truda postižu se znatno intenzivniji prirodni okusi.
Poput kuhanja korijena na pari i potom podlijevanje neobičnim temeljcem. Ovaj se temeljac priprema vrlo jednostavno: u vodi se kratko prokuha lišće celera, onog običnog koji se najčešće prodaje zajedno s korijenom. Takav blago posoljeni temeljac ulije se u blender, doda narezani pareni korijen celera, malo maslaca i sve zajedno još vrelo izblenda i odmah posluži.
Najslasniji okus
Pire od celera nije u našojkuhinji nepoznat, ali ne služi se baš često. Kada se i posluži kao pire, mora se povući u drugi plan, na mjesto koje pripada prilozima. No, celer s celerom preliven celerom glavno je jelo, odnosno cjelovit objed, koji će oduševiti njegove ljubitelje, kao i nutricioniste odreda. Pire od celera ima najintenzivniji okus ako se ne radi od celera kuhanog u vodi, čak ni na pari.
Najintenzivniji je i najslasniji okus celera kada se u kori, neoguljen, peče u pećnici. Potom se oguli i propasira. Okorjeli obožavatelji celera ne dodaju mu začine, eventualno maslac. Kuhari skloni eksperimentiranju dodaju najrazličitije začine, čak i one egzotične poput muškatnog orašćića. U varijanti pohanog celera može se koristiti uobičajena kombinacija brašna, jaja i krušnih mrvica. U mrvice za ovakvu vrstu pohanaca uvijek je preporučljivo dodati i malo sezama. Mak je manje uobičajen dodatak smjesama za pohanje, tim zanimljiviji.
Uz ovakvu celerijadu pomno proberite bijelo vino. Moj je odabir Kratuhakerov rajnski rizling.