Od katedrale u Bjelovaru pa do Erste banke ima 100 metara. Ako ćemo u koracima, to je otprilike 130 koraka. No, ove subote se ta udaljenost nije mjerila u metrima ni u koracima, već u štrudlama od šumske borovnice i sira. Stoga, krenimo ispočetka. Od katedrale u Bjelovaru pa do Erste banke ima točno 1000 štrudli. Ako ćemo u sastojcima, onda bi to bilo 120 kilograma borovnica, više od 400 jaja i stotinjak kilograma brašna.

Stipe Boščić/

Ova “slatka cesta”, nazvana Carska štrudla, dio je jubilarne 30. Terezijane, jedne od najvećih manifestacija kontinentalne Hrvatske koja je posvećena Mariji Tereziji, austrijskoj nadvojvotkinji i ugarsko-hrvatskoj kraljici te povijesnoj osnivačici Bjelovara. Stometarska slastica koja je okupirala bjelovarski korzo je kreirana upravo njoj u čast. Iako je Marija Terezija najviše poznata po brojnim prometnicama i reformama kojima je modernizirala područje Habsburške Monarhije, tijekom njene vladavine je štrudla postala jedan od simbola kuhinje bečkog dvora. S obzirom na to da su visoko plemstvo i aristokracija voljeli kopirati caričin ukus, a građanstvo i šire mase su pak uživali u imitiranju navika viših slojeva, tako je bečka štrudla ušla u sve pore tadašnjeg društva, a njena popularnost se kroz stoljeća nije umanjila ni za gram.

To dokazuje i red ljudi koji su čekali na svoj komadić Carske štrudle. Za razliku od prometnica koje je Marija Terezija gradila u svoje vrijeme, ova slatka cesta nije bila dugog vijeka. Točnije, nestala je u svega sat vremena, koliko je građanima Bjelovara i posjetiteljima Terezijane trebalo da je pojedu, ostavivši iza sebe samo prazan niz stolova.

Stipe Boščić/

I dok su se pospremale preostale mrvice, ulovili smo Dražena Nikolića, čovjeka koji stoji iza Carske štrudle. Iako bi očekivali da će ovakvu slasticu pripremati neki bjelovarski ugostitelj, čast je zapravo pripala Bistrou Kamačnik iz Vrbovskog, izletnicima dobro poznatom restoranu koji se nalazi na samom Kanjonu Kamačnik, jednom od najčarobnijih odredišta u Gorskom kotaru. Još jedna neobičnost jest da njihova najpoznatija jela inače nisu slatkog predznaka – najviše su poznati po pastrvi sa žara i gulašu od divljači s domaćim okruglicama od kruha. No, Nikolić nam je odmah razmahao te upitnike s glave.

“Ma mi smo domaći furešti. Već godinama smo dio ugostiteljske ponude Bjelovarskog sajma u Gudovcu, na posljednjem proljetnom sajmu je i pala ideja da napravimo Carsku štrudlu za Terezijanu. Već neko vrijeme pratim njihov rad i sviđa mi se pristup koji imaju prema organizaciji manifestacije takvog ranga, tako da smo htjeli biti dio njihove priče. Nažalost, već smo imali dogovorenu gažu u tom razdoblju, pa nismo mogli sudjelovati s vlastitom kućicom. Tako je onda došla ideja da pripremimo Carsku štrudlu i na taj način ostavimo trag u jubilarnom izdanju Terezijane”, priča nam Nikolić te dodaje da u bistrou već godinama pripremaju štrudle s raznim nadjevima.

Stipe Boščić/

Stipe Boščić/

Za Carsku štrudlu su se odlučili za punjenje od šumskih borovnica i sira, jer su uz pomoć umjetne inteligencije pronašli stari recept s bečkog dvora koji je upravo koristio te sastojke. Kako nam je objasnila Sanja Akiki, jedna od osoba koja je sudjelovala u izradi štrudle, to je više opisni tekst koji opisuje pripremu deserta, posebice dio s razvlačenjem tijesta.

Naime, štrudla se izvorno radi iz tankih slojeva tijesta (poput yufke) koje su koristili Otomani za pripremu baklava. Tijekom osmanskih osvajanja, taj je koncept stigao do Mađarske, a kasnije i do bečkog dvora gdje se tijekom 18. stoljeća razvila rigorozna tehnika vučenog tijesta (Strudelteig). Kuhari su, naime, shvatili da pšenično brašno iz panonske regije omogućuje nevjerojatnu rastezljivost zbog visoke količine glutena. Tada je i nastalo pravilo koje se i danas prakticira – tijesto za štrudlu mora biti tanko kao papir.

Stipe Boščić/

Stipe Boščić/

“S pripremom smo krenuli u četvrtak u 9 sati i završili smo u petak u 19 sati. U izradi su sudjelovale tri osobe, koje su već jako dobro uhodane jer mi u restoranu već godinama radimo vlastite štrudle. Jedina je razlika što smo ovoga puta odjednom radili više od tisuću komada”, govori nam Akiki te dodaje da su s praksom krenuli tri mjeseca ranije, a kod prvog pokušaja su odmah naletjeli na problem – borovnica je pofarbala sir. Na kraju su to riješili s još jednim slojem tijesta koji su stavili između borovnice i sira, a da su pogodili pokazuje i činjenica da nije ostao ni komadić od stometarske slastice.

Štrudla od borovnica i sira

Za tijesto:
1 kg brašna
0,5 l vode
0,2 dcl ulja
sol
Nadjev:
1,5 kg borovnice
2 kg svježeg sira
800 g šećera
200 grama kiselog vrhnja
5 jaja
maslac
Priprema tijesta:
Od brašna, mlake vode, ulja i prstohvata soli umijesite glatko i elastično tijesto. Oblikujte ga u kuglu, premažite s malo ulja i ostavite da odstoji na toplome najmanje 45 minuta kako bi se lakše razvlačilo.
Razvlačenje i slaganje:
Na pobrašnjenom stolnjaku tijesto prvo malo razvaljajte, a zatim ga rukama pažljivo razvucite od sredine prema rubovima dok ne postane sasvim tanko i prozirno. Cijelu površinu premažite otopljenom žlicom maslaca.
Nadjev:
Na jednu trećinu tijesta rasporedite svježe borovnice i posipajte ih šećerom. Tijesto s voćem jednom preklopite. U posebnoj posudi pomiješajte svježi sir, kiselo vrhnje i jaja pa dobivenu laganu kremu premažite preko preklopljenog dijela tijesta.
Pečenje:
Pomoću stolnjaka pažljivo namotajte štrudlu do kraja. Premjestite je u lim za pečenje i pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 160 stupnjeva, točno sat vremena i deset minuta, dok kora ne dobije zlatnu boju i prhkost.
Prije rezanja pustite da se kratko ohladi, po želji posipajte šećerom u prahu i poslužite.