Ćevapi su vjerojatno pravi simbol problematičnosti termina tradicionalno. Je li ćevapima mjesto na popisima tradicionalne hrvatske hrane, stalno se uzrujano pitaju nacionalni gastropuritanci. Je li ćevap uopće naš i ako nije, što to točno znači?
Tradicionalno nije isto što i autohtono, a i o autohtonosti bi se dalo raspravljati. Kada bi se hrvatska (kao i svaka druga) kuhinja očistila od svih “neautohtonih” kulturnih i prehrambenih utjecaja, ne bi puno toga ostalo. Hrana koja je potekla iz drugih bliskih kultura, pa se ovdje udomaćila i tu živi već stoljećima nama se ipak čini dovoljno naša.
TRI MJESTA S DOBRIM ĆEVAPIMA KOJA SU NEPRAVEDNO ZAPOSTAVLJENA
Ćevapi ili ćevapčići - deminutiv verzija za lomljenje jezika svih sjevernih turista - kultno su, obožavano jelo ovih prostora, dakle prostora širih od Hrvatske. Etimološki, ćevap potječe od perzijske riječi kebab za meso pečeno na vatri, koja je preko turskog (kebap) tijekom vladavine Osmanskog Carstva raširena na cijelom području jugoistočne Europe, uključujući Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
Postoji bezbroj lokalnih inačica s razlikama u recepturi, vrsti mesa i načinu pečenja. To je jedna od tema o kojoj se može unedogled raspravljati. Kao i smije li se uopće ćevapom zvati jelo koje dolazi bez somuna?
Jedno je sigurno: kad se u gradu pojave stvarno dobri novi ćevapi (u pečenjarnici ili dobroj mesnici), velika im reklama ne treba. Vijest o sjajnim ćevapima putuje kao požar, a redovi su vrlo česti. Premda im žele oduzeti domovinski legitimitet, pravi ćevapi govore sami za sebe i lako dopiru do srca svih naroda koji ih doživljavaju kao svoje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....