Objava rezultata najvećeg vinskog natjecanja na svijetu, Decanter World Wine Awards, svake godine izaziva veliko zanimanje svjetske javnosti. Sasvim opravdano jer se, s ukupnim brojem od 18.094 ocijenjena uzorka samo ove godine, mogu smatrati svojevrsnim svjetskim vinskim prvenstvom. Riječ je o cijenjenom i strogom natjecanju kojem u mnogobrojnim žirijima sjedi čak 44 nositelja titula Master of Wine i 11 nositelja titula Master Sommelier, kao i 115 drugih vinskih eksperata. O strogosti samog natjecanja najbolje govore omjeri zlatnih i platinastih medalja u odnosu na ukupni broj ocijenjenih vina.
Ove je godine natjecateljima podijeljeno 179 platina (1% od ukupnog broja uzoraka), zatim 635 zlata (3,5%), 5606 srebra (31%), 8330 bronci (46%), a bez medalja je ostalo 3294 vina (18%). Usporedimo li to s drugim natjecanjima, osobito onim lokalnog ili nacionalnog karaktera, primjerice s Vinistrom koja je na 435 uzorka podijelila 144 zlata (33%) ili s Festivalom graševine koji je na 115 uzoraka podijelio ridikuloznih 67 zlata (59%), jasno je zašto su Decanterova najsjajnija odličja toliko cijenjena. U konačnici, tržište uspjehe na ovom natjecanju nagrađuje pojačanom potražnjom, ponekad višim cijenama, a uzastopni uspjesi trajno se reflektiraju na renome cijele vinarije.
Sa stajališta promatrača vina i vinske scene, kod ovogodišnjih rezultata s DWWA natjecanja vidljiva je važna promjena. Prvi su put dalmatinska vina nadmašila ostale hrvatske regije u količini najsjajnijih odličja - zlatnih i platinastih. Od ukupne tri platine i osam zlata, dakle 11 vina ocijenjenih sa 95 i više bodova, sedam je medalja otišlo u Dalmaciju, a četiri u Istru. To upućuje na promjenu stajališta internacionalnih stručnjaka prema dalmatinskim vinima, koji u prošlosti nisu uvijek bili previše pozitivni.
Pamtim neke zaista incidentno niske ocjene i rugalačke komentare dalmatinskih vina kritičara svjetskog ugleda prije desetak godina, poput recimo Neila Martina koji je tada još radio za robertparker.com i koji je Postupu Mare dodijelio 72 boda, a Miličićevu Dingaču, Badelovu Ivanu Dolcu i Plenkovićevu Zlatnom otoku samo 81 bod. Neil Martin toga dana vjerojatno nije bio sasvim svoj, jer je tu bilo još suspektnih procjena, poput 72 boda za Galićev Pinot crni, 77 za Galićev Sauvignon, kao i 80 za Coronicinu Malvaziju. Svatko tko voli vina zna da navedeni vinari nikada nisu napravili vina tako loše kvalitete, a vrhunac Martinove zbunjenosti bio je to što je neka suha vina proglasio slatkim i u očima se hrvatske vinske javnosti dezavuirao vjerojatno zauvijek. Međutim, ocjene su objavljene na portalu robertparker.com i ostale su kao trajni biljeg hrvatskim vinima, a osobito dalmatinskim koja su u tom slučaju prošla najlošije.
Na velikim natjecanjima koja su uslijedila početkom i sredinom prošlog desetljeća trofeje su kod suhih vina osvajala uglavnom istarska i slavonska. Pretežno malvazije, potom graševine pa onda i pokoji teran. Prva veća priznanja Dalmaciji je donio pošip, recimo Zlatan Pošip iz 2010. je na DWWA izdanju iz 2012. donio prvu zlatnu medalju za bijelo suho vino nakon Enjingijeva Venja. Danas, devet godina nakon prvog Decanterova zlata za pošip, ista su odličja odnijeli i grk, plavac mali pa ponovno pošip pa tribidrag, maraština i blend caberneta, merlota i plavca. Dakle, uspjeh Dalmacije više nije slučajan, ne odnosi se na jednu sortu niti na ograničeno područje poput Korčule ili Dingača.
Ovogodišnji rezultati upućuju da se cijela Dalmacija, od Zadra do Konavala, sasvim razvila u vinskom smislu. Prakse u podrumu i vinogradu dovedene su na visoku razinu i sada se tek ukazuju pravi potencijali dalmatinskog sortimenta i podneblja. Primjerice, uspjeh vinarije Degarra je važan. Riječ je o pouzdanoj vinariji koja sva vina radi na visokoj razini, ali vijest da im je upravo maraština šampionska je sjajna. To je svedalmatinska sorta koja u sjevernijim dijelovima pokazuje odlične rezultate i jedino što je nedostajalo je prepoznavanje njezine kvalitete s nekog neutralnog i stručnog kuta, što Decanterovo natjecanje nedvojbeno jest. Sada maraština može prestati sa stagnacijom i više joj vinara može dati šansu uvrštavanjem među premium etikete, upravo kao što su učinili u vinariji Degarra.
Najveća vijest s natjecanja svakako su platinaste medalje koje su otišle na Korčulu u mjestašce Lumbarda, u vinarije Bire i Zure. Grk vinarije Bire je već slavan i potražnja za njim nadmašuje ponudu, ali pošip vinarije Zure nije toliko poznat i ovo će priznanje snažno utjecati na njihovu afirmaciju. Pošip je odnio još jedno dalmatinsko zlato - onaj iz vinarije Bora. To je također velika vijest za Dalmaciju i sortu pošip koja očito i izvan matične Korčule daje izvanredne rezultate, što omogućava pošipu da se u budućnosti razvije u internacionalno relevantnu sortu.
Zlato za Testamentov Tribidrag opravdava uvjerenost znanstvenika da “originalni zinfandel” kao projekt ima smisla. Sorta je to koja u Dalmaciji nedvojbeno može dati svjetsku kvalitetu. Uspjeh Plavca malog Eclat iz 2013. iz zagrebačke tvrtke Vinolog je pak značajan za tu sortu jer ukazuje na njezin potencijal za dugogodišnje čuvanje, a još više da je kompatibilan i internacionalnom ukusu, što u prošlosti nije uvijek bio slučaj. Konačno, tu je uspjeh jednog blenda, naziva Vilin ples iz vinarije Crvik, koji i Konavlima daje legitimitet podneblja za najveće domete.
Bolje za Dalmaciju zaista nije moglo biti, jer distribucija najsjajnijih medalja po gotovo svim njezinim dijelovima i šarenom sortimentu daje jednaku šansu u prosperitet i drugim sortama osim pošipa, plavca malog i babića te drugim položajima osim recimo Dingača ili Ivana Dolca.
Nakon Dalmacije, sve ostale platinaste i zlatne medalje su otišle u Istru. Sve redom uglednim i cijenjenim vinarijama kao što su Benvenuti, Cattunar, Fakin i Agrolaguna, tako da su ove godine što se Istre tiče, iznenađenja izostala. Najvažnija je vijest uspjeh Muškata San Salvatore iz 2015. vinarije Benvenuti koji je osvojio treću platinu za Hrvatsku. Riječ je o desertnom vinu najviše klase s potencijalom čuvanja od više desetljeća. Uspjesi ostale tri vinarije - Agrolagune, Cattunara i Fakina - važan je jer je riječ o redovnim osvajačima medalja na DWWA, dakle o vinarijama koje iz godine u godinu isporučuju najvišu moguću kvalitetu i sukladno tome potvrđuju prestižni status.
TRI PLATINASTE MEDALJE
