Odlučili smo napraviti vodič gdje pojesti dobru pizzu. Naizgled jednostavna rečenica "Želim pojest' dobru pizzu!" zapravo je puno zahtjevnija nego što se misli. Ukusi su različiti i nemoguće je pronaći univerzalno savršenu pizzu, zato smo se vodili određenim parametrima (izgled, okus i struktura tijesta, kvaliteta i sadržaj nadjeva na pizzi, vrijeme pečenja...) kako bismo naš vodič učinili što relevantnijim. Na kraju dana, ukusna i cjenovno opravdana pizza je ona pizza koju smo tražili, a prije toga donosimo neke osnovne karakteristike i povijesne crtice.
U pomoć smo pozvali Kristinu ''Tinu'' Halužan, najbolju hrvatsku pizza majstoricu, višestruku prvakinju Hrvatske i sudionicu na svjetskim prvenstvima sa zapaženim rezultatima, koja trenutačno radi kao ambasadorica pizze Napoletane za Mainardi Food da nam i iz stručnog kuta kaže koja zagrebačka pizzerija radi dobru pizzu.
Analizirali smo deset pizzerija u Zagrebu, a željeli smo dobiti vrijednost za novac. Uvijek smo naručivali Margheritu budući da se ona smatra pravom izvornom talijanskom pizzom. Naglasila nam je da svaki pizza majstor ima svoj stil, da smo mi ''origano'' nacija i da nas ne treba iznenaditi ako ćemo ga susretati na pizzama na kojima on zapravo ne bi trebao biti. Upustili smo se u avanturu traganja za stvarno dobrom pizzom, a sutra na našem portalu s vama dijelimo svoja iskustva, za koja se nadamo da će vam pomoći pri odabiru savršene pizze za vas!
Nadjevena je rajčicom, maslinovim uljem, mozzarella sirom i bosiljkom.
Rajčica bi trebala biti što kvalitetnija (idealno San Marzano).
Mozzarella ne smije biti gumena i ''sirasta''.
Kod Margherite je najvažniji sklad okusa svih sastojaka, ništa ne bi smjelo prevladavati, ni sir, ni rajčica, ni bosiljak.
Pitanja poput: je li jedina prava pizza Napoletana ili Romana, je li zaista jako velika greška ne ispeći bosiljak, jesu li sastojci na nju stavljani u smjeru kazaljke na satu koja su inače kamen spoticanja na rigoroznim natjecanjima, ostavili smo za neke druge prilike. Da bi uopće mogli pričati o dobroj ili lošoj pizzi moramo znati njezine temeljne karakteristike, podjele i par povijesnih crtica.
Uvijek krušna. Bez iznimaka!
Ako pričamo o natjecanjima u pripremi pizze, Pizza Napoletana STG poznata je kao najteža kategorija na natjecanjima, dok bi ona slobodnog stila trebala biti najjednostavnija. Pravila u kategoriji Napoletane STG su rigorozna. Samo neka od pravila su da se sastojci na pizzu trebaju stavljati u smjeru kazaljke na satu, da se pizza mora rukom premjestiti na lopatu, bula ne smije biti teža od 250 grama, a njena temperatura mora biti oko 20-ak stupnjeva, pizza se mora peći od 60 do 90 sekundi, a krušna peć mora biti zagrijana na 450 stupnjeva.
Glavna karakteristika ove pizze je hrskavost.
Lakša je od pizze pripremljene klasičnim napolitanskim stilom iako se vizualno čini obratno.
Kod pripreme tijesta koriste se ruke i valjčica.
Kod pečenja treba biti vrlo pažljiv kako se rubovi ne bi previše “spalili”, a peče se na 350°C.
Više o pizzi Romani saznajte OVDJE!
Pizza Napoletana mora biti mekana, elastična i mora se lako presavijati na četiri dijela.
Tijesto se formira isključivo rukama i to istiščući zrak prema rubovima.
Pizza Napoletana ZTS peče se isključivo u pećima na drva, na temperaturi od 485 °C.
Mozzarella koja se u njenoj izradi koristi mora biti „Mozzarella di Bufala Campana AOP” ili „Mozzarella STG”.
Više o pizzi Napoletani saznajte OVDJE!
Kada su u pitanju Romana i Napoletana, radi se zapravo o dva potpuno različita stila, a svaki slavi gastronomski identitet ovog kraja na svoj način. Mi smo se upustili u avanturu traganja za stvarno dobrom pizzom, bilo da se radi o Napoletani ili Romani, a sutra na našem Webu s vama dijelimo svoja iskustva, za koja se nadamo da će vam pomoći pri odabiru savršene pizze za vas!