Ime hotela i restorana nije odabrano slučajno. Dobrovit je bio opat benediktinskog samostana sv. Lucije u Jurandvoru, spomenut na slavnoj Bašćanskoj ploči, isklesanoj oko 1100. godine. Na tom je kamenu zapisano kako je opat Dobrovit s devetoricom braće podigao crkvu i samostan na zemlji koju je darovao kralj Zvonimir. Stoljeća su prolazila, ploča je bila skrivena, a zatim ponovno otkrivena 1851. upravo u crkvi sv. Lucije. Baš smo se na to mjesto zaputili kada smo stigli u Bašku, u hotel i restoran koji danas nosi ime Dobrovit, kao živu poveznicu s prošlošću i baštinom.
Vraćanje korijenima, davanje smisla imenu - predstavlja i filozofiju kuhinje Dobrovita, gdje su novi vlasnici odlučili ponuditi više od obroka te izgraditi gastronomsku priču koja će gostima iz cijelog svijeta pokazati najbolje što nudi otok Krk.
Temelj te priče je ono što Baška ima najvrjednije: škamp. Onaj pravi, kvarnerski, koji se lovi u dubinama sjevernog Jadrana, a koji mnogi smatraju najboljim na svijetu. U ovom restoranu, na jelovniku će se naći isključivo ako su svježi, točnije, ako je ulov slab, zaboravite na to da će vam se naći na tanjuru. Njegovo meso je čvrsto, slatko, elegantno, s okusom mora koji se ne može imitirati. Škamp je u Dobrovitu više od namirnice, on je simbol mjesta. Priprema se na gradele, u rižotu, u umaku sa šurlicama, ali i u mnogim drugim zanimljivim kombinacijama koje je za nas chef Andrej Skladany pripremio.
Škampe smo kušali u nekoliko varijanti. Za početak u bijelom aromatiziranom rižotu, ali i u pljukancima na crveno, gdje se umak od rajčice i mora sjajno stopio s ručno rađenom tjesteninom iz obiteljskog pogona Verus u Svetom Petru u Šumi. Tamo nastaju ravioli i pljukanci koji u Dobrovitu dolaze ravno s istarskih ruku. Naravno tu su i škampi na gradele, pripremani na otvorenom, koji mame prolaznike mirisom koji se širi uvalom, tako da im nije potrebna ni jedna reklama, kazali su nam u Dobrovitu. Tu su i ravioli punjeni sirom, umak od škampa, uz dodatak pržene rikule i ulja od rikule, pa svaka nota ima svoju svrhu: kremoznost sira, bogatstvo škampa i gorkasti naglasak koji sve podiže.
"Imamo dva škampara, a jedan od njih preziva se Marulić. Moram vam reći da sve što nam donese, mi otkupimo i tako uvijek imamo svježe škampe. Ribu također nabavljamo od lokalnih ribara", kazao nam je Vlado Nogalo, voditelj hotelskog restorana, dok smo započeli sa slijedom od devet jela koji prezentiraju okuse Baške.
Ako škampi toga dana nisu dostupni, jednostavno ih nema na jelovniku. "Ne želimo nuditi uvoznu robu, niti kompromis. Gost mora osjetiti more iz kojega je škamp upravo izvađen", dodaje Nogalo.
Drugi stup kuhinje je bašćanska janjetina, dobro poznati izbor kvarnerskih gurmana. U Baški, kao i na cijelom otoku Krku, ovce su na ekstenzivnoj ispaši. Lutaju kamenjarima, penju se po suhozidima, pasu samoniklo mediteransko bilje - kadulju, smilje, majčinu dušicu, a sve to "posoljeno" je morskim vjetrovima, zbog čega meso ima specifičnu aromu.
Janjetina s gradela priča je za sebe, jednostavna, bez suvišnih dodataka, ali se odlično ljubi, govori nam voditelj restorana, s pošipom s Korčulu. Tako se, na tanjuru, simbolično ljube Krk i Korčula, a okus mesu daje onu završnu, gotovo poetsku dimenziju.
Lignje smo pak kušali u sasvim drugačijem ruhu - jadranske, inače poznate po čvrstoći, ovdje su podušene u tavi na malo temeljca, gdje puste vlastiti sok koji se zatim upija u lički krumpir. "Krumpir dolazi izravno iz zadruge u Lici pa je priča zaokružena od mora do kopna. Rezultat su lignje koje nisu nimalo žilave, nego mekane, sočne i pune okusa, a krumpir dobiva nježnu morsku notu", napominje Nogalo i, svakim zalogajem, ne možemo se više složiti.
Sva jela degustacijskog menija su i samostalna jela, a naša degustacija završila je slasticama koje svakodnevno pripremaju u restoranu - od dekonstruirane pavlove, preko dubrovačke rožate koja ostaje vjerna tradiciji do selekcije domaćih kolača.
No jelovnik nije uklesan u kamen, nego se mijenja ovisno o sezoni, dostupnosti namirnica i onome što priroda u datom trenutku nudi. Ako je godina siromašna škampima, kao što je bila prošla, to će utjecati na ono što se gostima nudi na tanjuru. Ako ulov lignji nije dovoljan, jelovnik se prilagođava, a autentičnost se čuva kao svetinja.
"Ne želimo da nam neki krivi detalj pokvari jelo. Ono što mi volimo jesti stavili smo na meni i nismo se previše razmišljali. Baza je bila kako mi volimo jesti, a to se sviđa i gostima. To je uključivalo 16 sati za stolom kako bismo napravili meni od devet sljedova", prisjeća se Nogalo.
Govore nam kako je restoran otvoren cijeli dan, od doručka u pola osam ujutro, pa sve do kasne večeri. Gosti hotela ondje jedu barem jednom dnevno, ali prostor redovito privlači i posjetitelje izvan hotela. Atmosfera je idilična i intimna, a lagani zvuci glazbe, kao i miris mora i hrane, aktiviraju nam sva osjetila.
Ipak, valjalo bi napomenuti da gastronomski doživljaj ne bi bio potpun bez vina. U Dobrovitu se pažnja posvećuje prvenstveno žlahtini, sorti koja je stoljećima vezana uz Krk. U vinskoj karti nalaze se boce poznatih vrbničkih vinara. No ponuda ne staje na tome. Zbog osobnih veza suvlasnika s Korčulom, na karti se nalazi i pošip Kunjas, rađen u Smokvici, selu iz kojega potječe obitelj jednog od vlasnika ali i mnoga druga vina. Tako se vino i hrana spajaju u osobnu, intimnu priču.
Nogalo nam objašnjava kako se aktivno radi na valorizaciji vina ovog područja kroz koncept "vina kuće". Svaki se tjedan odabire jedno vino koje se po povoljnijoj cijeni nudi gostima, ali i poklanja u sobama pri dolasku. Tako svaki posjetitelj ponese kući bocu priče o otoku.
Uz vino, Dobrovit istražuje i ulja. Posebno mjesto zauzimaju istarska i korčulanska maslinova ulja, dok istarska, objašnjavaju nam, više pašu uz salate i hladna jela, kada je u pitanju pečenje priklanjaju se korčulanskim.
Vizija ljudi iza restorana u hotelu Dobrovit je jasna, ne baziraju se isključivo na goste hotela, već žele da je razlog dolaska u Bašku i istraživanje domaće kuhinje.
U svijetu u kojem gastronomija često ide za trendovima i efektom, Dobrovit ide protiv struje. Njegova snaga leži u iskrenosti, u jednostavnosti, u autentičnosti. I upravo zato ime Dobrovit ponovno živi, ovaj put ne u glagoljičkom natpisu, već u svakom zalogaju i svakom gutljaju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....