Kad bi vas netko pitao koji je najstariji ljudski ritual, što biste mu odgovorili? Iako o njemu na svakodnevnoj bazi ne razmišljamo u tom smislu, konzumiranje hrane je među najstarijim i najintimnijim ritualima čovječanstva. Objedovanje nadilazi puku biološku potrebu za hranom jer povezuje ne samo fizičke, već i emocionalne te socijalne aspekte života. To je čin povjerenja i ranjivosti, bilo da jedemo sami i tako se povezujemo sa sobom, ili objedujemo u društvu i pritom, često nesvjesno, učvršćujemo odnose.
U posljednjih desetak godina naši su stolovi, tanjuri i navike zapravo postali savršeno ogledalo svega što nam se događa u životu. Brz tempo, stalna prisutnost ekrana i inflacija koja nas tjera da dvaput razmislimo prije svake kupnje; sve to ne mijenja samo što kupujemo, nego i gdje jedemo, koliko dugo ostajemo za stolom i s kim uopće dijelimo obroke. Kuhinja više nije samo prostor za lonce i tave, nego dnevni boravak, ured, dječja igraonica i mjesto na kojem pokušavamo uhvatiti malo mira usred kaosa.
Netko će utjehu tražiti u tanjuru tjestenine pojedenom na kauču uz seriju, netko u jelu koje ga podsjeća na djetinjstvo, a netko u brzom zalogaju između dva sastanka. Koliko se zapravo razlikujemo po tim navikama i što to govori o nama otkrila je IKEA u svom velikom, globalnom istraživanju „Cooking & Eating“ o kuhanju i objedovanju, provedenom na više od 32 000 ljudi u 31 zemlji, uključujući i Hrvatsku. Rezultati su šaroliki, pomalo neočekivani, ali otkrivaju i neke univerzalne navike.
Krevet i kauč umjesto stola
Blagovaonski ili kuhinjski stol više nije glavno mjesto za doručak, ručak, večeru i usputni snack. Globalni prosjek IKEA istraživanja pokazao je da 44 posto ljudi večera za kuhinjskim stolom, dok 18 posto jede na kauču, četiri posto u krevetu, a dodatnih četiri posto stojeći u kuhinji. Međutim, Mađari taj prosjek udvostručuju. Osam posto njih priznaje da naprosto uživaju jesti upravo u krevetu, uz televiziju, dok su Britanci gotovo tri puta skloniji tome da uopće nemaju blagovaonski stol od globalnog prosjeka. Takav trend ne iznenađuje ako znamo da su stanovi sve manji, dnevni boravci često spojeni s kuhinjom, a tempo života diktira da se jede gdje se stigne. Hrana tako postaje usputna obveza, a ne opuštajući ritual.
Što se tiče Hrvata, 48 posto ispitanih kaže preferiraju kuhinjski stol kao glavno mjesto okupljanja te naglašavaju važnost zajedničkog ručka i večere. Čak 75 posto njih svakodnevno ruča s ukućanima, a 60 posto ih večera u društvu. Da ne bude zablude, i kod nas se jede uz televiziju, surfa po mobitelu i koristi društvene mreže tijekom jela, ali opet nam je stol draži, čime pokazujemo da cijenimo tradiciju.
Istekao rok, pa što?
Ako ste ikad osjećali grižnju savjesti što ste pojeli nešto čemu je istekao rok trajanja, ništa zato, Nijemci to rade svakodnevno. Prema IKEA istraživanju, više od 40 posto ispitanih Nijemaca kaže da redovito jede hranu nakon isteka roka trajanja i to kako bi smanjili njezino bacanje. Možda zvuči bizarno, ali ova navika je dio njihove šire svijesti o održivosti. Njemačka već godinama naglašava teme zero-waste kuhanja, „ružnog“ povrća, kompostiranja i ispravnog čitanja datuma na deklaracijama. Štoviše, mnogi Nijemci razlikuju sigurnosni rok trajanja od stvarnog kvarenja hrane pa bez drame odluče pojesti jogurt, mlijeko ili umak kojem je prošao rok, ali je još potpuno ispravan za konzumaciju.
Hrvati su tu oprezniji, ali ne i posve bezbrižni u bacanju - 56 posto ispitanika kaže da se u njihovu kućanstvu ne baca puno hrane, a 36 posto planira obroke i kupnju prema unaprijed pripremljenom popisu kako bi izbjegli višak. Pritom njih 54 posto koristi višekratne vrećice, što pokazuje da su teme održivosti, štednje i racionalnog odnosa prema hrani kod nas već prilično ukorijenjene. Čini se da radije kupujemo manje i češće, nego da riskiramo trovanje od pokvarene hrane.
Brza vs. domaća hrana
Vrlo neočekivano je da se najviše brze hrane pojede na Novom Zelandu, čak 46 posto ispitanih ondje redovito poseže za fast foodom. To odražava životni stil u kojem je praktičnost često ispred svega, pogotovo u urbanim sredinama. Nasuprot tome, Slovenci i Španjolci ističu se po ljubavi prema domaćoj kuhinji pa 57 posto njih kaže da više uživa u obroku pripremljenom kod kuće nego u naručenoj hrani.
Hrvati se po tom pitanju mogu svrstati u isti koš jer gotovo polovica ispitanika kod nas kuha većinu dana u tjednu, a 70 posto rijetko naručuje hranu izvana, čak rjeđe od jednom tjedno. U hrvatskim su gradovima dostavne aplikacije svakako prisutne, ali ovaj podatak sugerira da su kućni ručkovi, lonci na štednjaku i „nešto na brzinu“ kod kuće još uvijek standard, a ne iznimka.
Kreativnost i samopouzdanje
Srbija je, kaže IKEA istraživanje, među državama koje najviše povezuju kuhanje s kreativnošću i eksperimentiranjem, čak 32 posto naših susjeda doživljava kuhanje upravo kao prostor za igru, istraživanje i improviziranje. U lokalnim interpretacijama istraživanja za srpsko tržište, u mnogim se njihovim kućanstvima kuha „od oka“, bez strogog praćenja recepata. Jako paze da su sastojci svježi, začini provjereni, a imaju i veliko samopouzdanje iza štednjaka.
U usporedbi s tim, hrvatska kuhinja djeluje malo prizemljenije i s više nostalgije. I kod nas je okus na prvom mjestu, ali naglasak je više na jelima koja nas podsjećaju na djetinjstvo i na provjerene recepte. Hrvati vole kuhati kod kuće te kuhaju većinu dana u tjednu, ali kuhinju rjeđe doživljavaju kao prostor za velika slavlja, a češće kao sigurnu bazu u kojoj se vraćaju poznatim okusima.
Manje zarade, brže žvakanje
Jedan od najzanimljivijih uvida je da oni s nižim prihodima češće jedu u žurbi, vjerojatnije je da će pojesti za manje od 10 minuta. Manje vremena, više poslova, nepredvidljive smjene i jeftinija brza hrana često znače da je obrok samo nužna pauza. Globalno gledano, manje od trećine ljudi zadovoljno je svojom kuhinjom, bilo veličinom, organizacijom ili starim frontama.
Kad se pogleda što nas najviše muči, 27 posto ispitanih Hrvata smatra da im je kuhinja jednostavno premala, 25 posto se žali na manjak prostora za pohranu, a 18 posto na nedostatak radne površine. Ukratko, željeli bismo kuhati, ali nemamo gdje staviti lonce, začine, male aparate, a nekada ni nas same. Ipak, 33 posto Hrvata kaže da je zadovoljno svojom kuhinjom, bez obzira na veličinu te unatoč skromnijim budžetima, većina i dalje kuha kod kuće i redovito jede s ukućanima, što govori da zajednički obrok i dalje ima visoku vrijednost, čak i kad se jede između obaveza.
Ljuto, slatko i sve između
Kada govorimo o omiljenim okusima, Norvežani su neočekivani ljubitelji ljutog, čak 47 posto njih posebno uživa u ljutoj hrani, što razbija stereotip o „bljedunjavom sjeveru“. S druge strane, najveći obožavatelji slatkog dolaze iz Kine, gdje je slatko za mnoge najvažniji izvor hedonizma i utjehe nakon napornog dana.
Hrvati su pak emotivno snažno vezani uz hranu, ali manje radikalni po pitanju ljutog ili slatkog. Njih 60 posto kaže da im je okus najvažniji kriterij, čak važniji i od brzine pripreme, zdravlja ili budžeta. Kad biraju što će jesti, gotovo polovica Hrvata najviše uživa u okusima koji ih podsjećaju na djetinjstvo, što znači da je naš comfort food vrlo konkretan: juha kao kod bake, pečenja, gulaši, sarme, krumpir na sto načina, domaći kolači. Dakle, Hrvatska manje igra na jednu dominantnu notu, a više na emociju i prepoznatljivost.
Dnevni ritam
Ako ste posjetili Španjolsku, sigurno ste primijetili da ovaj narod večera dosta kasno, a to potvrđuje i IKEA istraživanje. Španjolci prosječno večeraju oko 20:54, što je posve suprotno Fincima kojima je tanjur s hranom na stolu već oko 17:17. Što se tiče naše regije, Slovenci se kulturno nalaze bliže nama pa ne jedu u tako kasne sate jer je ritam obroka vezan uz posao i školu, kao i kod nas.
Hrvatska je u sredini, nemamo ni ekstremno rane večere poput Finaca, ni kasne zalogaje kao Španjolci. Ono što nas razlikuje od mnogih drugih zemalja je to što je naglasak puno više na tome s kim jedemo nego u koliko sati. Kod nas će se često radije pomaknuti vrijeme ručka ili večere, nego odustati od toga da svi sjednu za stol.
Tko kuha, a tko posprema
IKEA Cooking & Eating istraživanje jasno pokazuje da je kuhanje u Hrvatskoj i dalje snažno rodno obilježeno. Za 55 posto žena kuhanje je dio svakodnevne rutine, dok isto navodi tek 26 posto muškaraca. Još je veća razlika kada se gleda osjećaj odgovornosti; 62 posto žena kaže da one obavljaju većinu zadataka vezanih uz hranu u kućanstvu, naspram 29 posto muškaraca. Drugim riječima, zajednički obroci jesu simbol doma i povezanosti, a žene su najčešće one koje najviše brinu o tome se ukućani okupe za stolom.
Međutim, ne radi se samo o stajanju za štednjakom. Žene češće preuzimaju i ono što se ne vidi na prvu, a to je planiranje i organizacija. Čak 62 posto žena planira što će se taj dan jesti i kuhati, dok isto čini manje od trećine muškaraca. Osim toga, 67 posto žena kuha, a njih 54 posto odgovorno je i za čišćenje nakon jela.
U drugim zemljama, primjerice Njemačkoj i Danskoj, 62 posto ispitanih dijeli poslove čišćenja nakon obroka pa je pospremanje puno snažnije shvaćeno kao zajednički zadatak.
Kad ljubav završi svađom
Kuhanje s partnerom u teoriji zvuči romantično, ali praksa zna biti drukčija. U Indiji čak 17 posto ispitanih kaže da će se često posvađati s partnerom ako kuhaju zajedno, od različitih ideja kako nešto treba napraviti, preko podjele zadataka, do toga tko ima zadnju riječ oko začina. Suprotni od njih su Finci, koji su se pokazali kao najsamopouzdaniji u kuhinji, 50 posto njih kaže da se za štednjakom osjećaju sigurno, sposobno i opušteno.
U hrvatskom kontekstu nema „službene“ brojke o svađama ni samopouzdanju u kuhinji, ali kako je već spomenuto, većina Hrvata preferira objedovanje u društvu, a te prilike koriste za razgovor o novostima, svakodnevnim trenutcima u danu i slično, bilo da se radi o ukućanima ili prijateljima. Na kraju, iza svih usporedbi ostaje vrlo jasna slika o tome tko smo mi za stolom i kako će naši obroci izgledati i za 10 godina. Tada ćemo možda imati još više pametnih aparata i aplikacija, ali većina Hrvata se i dalje vidi za štednjakom, s vlastito uzgojenim namirnicama, više samopouzdanja u kulinarske sposobnosti i s istom idejom kao danas, da je najbolji obrok onaj koji smo sami skuhali i podijelili s dragim ljudima za stolom.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i tvrtke IKEA.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....