Iako bi neupućeni možda pomislili da će, s obzirom na situaciju s koronom i lokaciju, restoran Mala Hiža u Mačkovcu nedaleko od Čakovca usred radnog dana biti prazan, svratite li oko 13 sati u utorak, srećom, ostat ćete ugodno iznenađeni. Od obiteljskih ručkova, poslovnih dogovora koji se odvijaju na otvorenoj terasi, do parova koji su došli na objed, u Hiži se radi punom parom, a u slučaju da ne volite gužve i možete izdvojiti vrijeme tijekom radnog tjedna, preporučujemo da to i učinite jer je upravo vikendom ovaj tradicionalni, a opet moderni restoran mnogima, ili barem onima dubljeg džepa, omiljena destinacija za druženje uz ukusnu hranu.
Prelijepa stara hrastova hiža s kraja 19. stoljeća koja je preseljena na lokaciju u Mačkovcu i renovirana, ugodne sale i terase prepune pažljivo odabranih sitnica, kao i “zid slave” sa svim poznatim osobama koje su se gostile u Maloj Hiži pružit će vam dovoljno zanimacije ako se u ovaj restoran tijekom tjedna uputite i sami, iako je uvijek ljepše u društvu, ako ništa drugo kako biste mogli kušati više jela. Naime, upravo je restoran ugostitelja Branimira Tomašića već nekoliko godina zaredom u dobrom društvu hrvatskih restorana s preporukom Michelinovih inspektora, a više puta bio je užem izboru Dobrih restorana Jutarnjeg lista za najbolji restoran Hrvatske te je proglašen najboljim restoranom središnje Hrvatske.
U Maloj Hiži možete kušati tradicionalnu međimursku hranu pripremljenu s malim odmakom od tradicije, bilo po pitanju kombinacije namirnica ili načina pripreme. Uz redovan jelovnik, na kojem se nalaze jela kao što su meso iz tiblice (60 - 75 kn), pretepena međimurska juha (40 kn), lungić punjen pečenim vrganjima i svježim dimljenim sirom u umaku od vrganja s krumpirom i punjenim vanjkušecima (145 kn), puževi s mladim lukom i češnjakom u lađicama od tikvica (165 kn), janjeća koljenica u šalši od domaće pečene rajčice i bosiljka (185 kn) ili pak medaljoni junećeg filea gratinirani ispod camemberta s mini rajčicama i mladim pečenim krumpirom (205 kn), uslužni konobar ponudio nam je i mjesečni jelovnik koji predstavlja određenu sezonsku namirnicu.
Ovaj mjesec on je posvećen vrganjima, s ponudom jela kao što su rižoto, fritaja ili pak carpaccio od vrganja. Umjesto da naručimo predjelo, odlučili smo uživati u domaćem kukuruznom kruhu i bučinom ulju te probati sa svakog menija po jedno glavno jelo, pa je tako odabir pao na trgance s vrganjima (100 kn) te glazirana pačja prsa sa žara, punjena pečenim marelicama i breskvama, pancetom i sirevima (165 kn). Pačja prsa došla su na stol u umaku od trešanja i malina, rose vina, čokolade i čili papričice, a praćene popečcima od mladog graška, kukuruza i prosa koji podsjećaju na jednostavna povrtna jela iz djetinjstva. Odlično pečena i hrskava kožica patke te sočno, na dijelovima ružičasto meso bili bi izvrsni i bez slatko-slanog punjenja, ali zajedno čine jelo koje svakim zalogajem preusmjerava vaš fokus na drugi sastojak. Uz prsa i popečke došla su i dva raviola punjena sušenim rajčicama, vrganjima i sirevima koji su bili ukusni, ali zapravo u ovoj kombinaciji ipak suvišni. Svakako bi bili impresivno samostalno jelo. Trganci s vrganjima sadržavali su još i prženo povrće poput celera i tikvica, a naša preporuka je da ovakvo jelo svakako kombinirate sa salatom kako biste se mogli osvježiti nakon zasitnih komada tjestenine. Iako su trganci malo masnije jelo, ne ostavljaju težinu u želucu, što je samo pokazatelj koliko je važna ne samo kvaliteta mesa i povrća koji se koriste u jelima, nego i one najosnovnije namirnice kao što je masnoća u kojoj se jela pripremaju.
Uz jelo smo tražili preporuku za vino iz regije, i za 1 dl odličnog zelenog silvanca i sauvignona od Belovića izdvojili 20 kuna po čaši. U Maloj Hiži imaju vinsku kartu s oko 150 domaćih i stranih etiketa, no mi smo se držali savjeta konobara.
Najslađi dio objeda bio je, naravno, desert, i to sezonska pita od šljiva s izvrsnim sladoledom od buče (48 kn). Pita od prhkog tijesta s nadjevom od šljiva, koji je bio lijepo uravnoteženog okusa na granici između slatkog i blago kiselkastog, na stol je došla topla, a hladni sladoled na vrući ljetni dan bio je pametan odabir. Bogatog okusa i uz par hrskavih bučinih sjemenki, poželjeli smo da ga možemo probati i negdje u Zagrebu. Uz kolač dolazi i malo šlaga, koji bismo bez grižnje savjesti mogli i izostaviti s tanjura jer su sama pita i sladoled takav sjajan spoj da im doista ne treba ništa više.