Restoran Tač na Vrhovcu, u podsljemenskoj zoni, koji već 22 godine vodi obitelj Miletić, bračni par Vesna i Tihomir, jedna je od najpopularnijih zagrebačkih adresa kad je riječ o domaćoj kuhinji. Njihov je program jednostavan: najsvježija sezonska namirnica, pripremljena tako da u najvećoj mjeri sačuva svoj identitet. Iako se temelji na poznatim jelima, ona su uvijek dotjerana, s touchem Tačeve šefice Vesne. Jelovnika praktički nema, popis dnevnih jela ispisuje se kredom na ploči, a odluku o izboru najbolje je donijeti u dogovoru s Vesnom, koja je glavna u kuhinji.
Orijentacija restorana uglavnom je mediteranska, pa ćete tako ovdje često moći pojesti najsvježiju plemenitu ribu, školjke, kozice ili škampe, ili savur od plave ribe, jer Miletići na liniji svakodnevno imaju male ribare iz raznih dijelova Jadrana. Izboru mesa također se ovdje posvećuje velika pozornost - sve je domaće i od malih uzgajivača, kao i povrće, koje jednim dijelom uzgajaju i sami u organskom vrtu, koji se od ove godine vodi biodinamičkim načelima, a smješten je tik uz restoran. I maslac i jaja su, naravno, uvijek domaći. Tač svoju nabavu bazira na suradnji s OPG-ovima i svakodnevnom obilasku tržnica u potrazi za najboljim domaćim namirnicama.
Na velikoj terasi sasvim je ugodno i svježe, pa nakon čaše izvrsnog rose pjenušca Bjana, vinara Mirana Sirka iz Goriških brda, odlučujemo ručati ovdje, iako volimo opuštenu domaću atmosferu njihova interijera. Za predjelo odabiremo par feta pršuta i porciju parmigiane. Pršut je odličan, ni presuh ni preslan, s onom starinskom slasti koju nećete naći kod industrijskog proizvoda. Vesna Miletić naglašava kako je tajna samo u tome što su svinje iz vlastitog uzgoja, crne slavonske. Drže ih kod jednog uzgajivača blizu Karlovca, a njihove doista velike pršute potom suše i odležavaju na Miljevačkom platou. Uz to, suše još i lardo i pancete te prave istarske kobasice i salamine.
Parmigianu Vesna radi na svoj način: na tanjuru su dvije deblje šnite patlidžana, prekrivene domaćom šalšom od rajčica i začina iz vlastita vrta, s parmezanom i istarskom mozzarellom. Patlidžan je prethodno zapečen gotovo do zagorjelosti, što mu daje lijepu aromu i hrskavost. Zatim se odlučujemo testirati rižoto. Toga jutra nabavili su svježe brbavice, kunjke, dagnje i kamenice - vidimo da su gosti za susjednim stolom naručili cijeli pladanj školjki, pa nam nije bilo teško odabrati. Iz kuhinje nakon dvadesetak minuta stižu tanjuri s perfektno skuhanim rižotom od školjaka i pokojom jadranskom kozicom.
Riža je al dente, vrhunske kvalitete, svježina školjaka u prvom planu, a jedri repovi kozica pucaju pod zubima. Uz čašu Krajančićeva Pošipa Intrada - izvrsno. Za glavno jelo naručujemo dva različita tanjura: steak od divlje jadranske tune i mladu kozletinu u šugu. Krasan komad tune na stol dolazi lijepo pečen, za naš ukus tek koju sekundu predugo, što ga ipak nije presušilo. Prilog je kratko prokuhana domaća blitva iz njihova vrta, intenzivno zelena i hrskava, pa smo sve samo polili finim domaćim maslinovim uljem. U tanjuru s kozletinom dva su komada mesa, uz rebrica u izvrsnom šugu s bobom i bamijom. Bob je propisno oljušten od vanjske opne, a svježa bamija, ne tako česta u našim tanjurima, ugodno je iznenađenje.
Meso se topi u ustima, i taj tanjur skladom okusa ipak nadmašuje jednostavnu grilanu tunu. Sve zalijevamo, prema preporuci Tihomira Miletića - Tača, Ipšinom maceriranom malvazijom 2015. Tihomir je u restoranu koji nosi njegov nadimak zadužen za kompletnu nabavku namirnica, pa i vina. Na vinskoj listi trenutačno je oko 150 etiketa, a velik je broj prirodnih vina. Samo u vrijeme korone nabavili su novih 40 vina, od kojih je velika većina maceriranih. Inače, nedavno mu se u Taču kao glavni sommelier pridružio Darko Lugarić, koji je napustio zagrebačku Agavu.
Tač se u koroni vrlo dobro snašao i brzo organizirao dostavu. Kuhalo se za stalne goste, ali je ponuda privukla i nove, od kojih su neki već sad vjerni posjetitelji restorana. Dostavu su zadržali jer im se pokazala kao uspješan koncept, a i poneki stari gosti ipak još nerado napuštaju domove. Usput, u Tač je nedavno stiglo još jedno pojačanje - prvi kuhar sad je mladi i perspektivni Dario Bionda, koji je donedavno kuhao u Kantini MM, a prije toga radio je i u Bistrou Apetit, Dubravkinom putu i Monte Muliniju. Vesna Miletić ipak i dalje nadzire gotovo svaki tanjur koji izlazi iz kuhinje. Vrijeme je za desert, no prije nego što se pojavi Vesna kako bi nam pomogla odabrati, na ploči s popisom jela primjećujemo jednu neobičnu novost: ćevapi.
Tihomir, koji nam je upravo dolijevao vino u čaše, samo je kratko prokomentirao: - Ma na to nas je nagovorio sin. Ali, probajte, to su vam pravi zagrebački, nema više takvih... Isprva odbijamo, no ubrzo nam za stol stiže desetak lijepih ćevapa. Odmah se vidi da nisu prenabijeni niti presitno mljeveni; nježni su, rahli i sočni, a okus im je - fantastičan. Kakvo je to meso, pitamo Tihomira, a on tajanstveno kaže: s posebnih pozicija. No poslije u razgovoru s Vesnom doznajemo da je riječ o vratini boškarina. I dok nam Vesna predstavlja novi kolač od pirova brašna i aronije, vrlo svjež i nimalo presladak, društvo s obližnjeg stola naručuje svoj desert: pladanj pun svježih rajčica iz njihova vrta. Prilično neuobičajeno, osim u Taču. Jer stalni gosti dobro znaju: ovakve rajčice danas je teško naći.
U Taču se i dalje kuha s najboljim domaćim namirnicama i jako fino, pa im sasvim sigurno neće naštetiti imidž restorana u kojem se na ručku voli okupljati politička elita (u vrijeme našeg posjeta nije bilo baš ni jednog političara). Ionako su prisutne sve političke opcije, a u posljednje vrijeme - s uvođenjem jazz večeri četvrtkom, uz promociju jednog vinara - dolazi i sve više novih gostiju. Za nedavna gostovanja Morena Coronice jednostavno nije bilo mjesta za čak stotinjak zainteresiranih.