Kako ispeći najbolju božićnu puricu da vam ostane sočna iznutra, a hrskava izvana?

Stižu nam blagdani. Proslavljat će se u obiteljskom i prijateljskom krugu, a na našim stolovima će se naći neka od delicija - purica, patka ili guska. Uz neizostavno zadovoljstvo druženja s "kućnim teroristima", komentirat ćemo rezultat pripreme purice - je li bila sočna, suha ili prepečena, vjerojatno ćemo hvaliti našeg dobavljača. Da ne bi bilo zablude, isti se razgovori vode u većini svijeta. I tu počinje naša priča.

Presušeno meso

Osnovni problem kod pečenja peradi (ali i drugog mesa) zasniva se na tome da meso ne prepečemo, odnosno da ga ne presušimo jer tada postane tvrdo i neukusno. Kod peradi je ta situacija dodatno izražena jer se perad sastoji od dvije vrste mesa koje drukčije reagira na temperaturu i trajanje pečenja - bijelo meso (prsa) je osjetljivije i brže se ispeče, a tamno uz kost peče se sporije (krila, bataci i zabatci). Iz tog razloga bijelo meso (prsa) ponekad ispadne tvrdo i suho, a batak sočan i pun okusa. Veliki kućni kuhari, ali i oni svjetski, poput Gordona Ramseya, Jamiea Olivera, ili ako baš hoćete najvećeg autoriteta za kemiju kuhinje Harolda McGeeja, predlažu da treba paziti na temperaturu pri pečenju, ali s druge strane se svađaju treba li meso peradi staviti u salamuru, odnosno odležati prije pečenja u "mokrom pacu" - mješavini vode i soli.

Naime, struktura mesa zasnovana je na vezivnom tkivu (a samim time i bjelančevinama) koje je čvrsto povezano - kvaliteta, odnosno tvrdoća mesa ovisi koji dio krave, teleta, pajceka ili purice odaberemo, pa će tako biftek biti najsočniji i najmekaniji, but će biti tvrd ako ga ne kuhamo jako dugo, a prsa od peradi će kratko pečena (nekoliko minuta sa svake strane) biti sočna i mekana. Dodatno, treba dodati da se svinjetina, mlada teletina i perad mogu, postupcima razdvajanja molekula, ponekad krivo nazvanih osmoznim pacevima, omekšavati i posebno okusu prilagoditi, dok kod tamnog mesa, znači divljači i/ili govedine, meso omekšavamo, odnosno začinjavamo marinadama.

Božićna priča

Izostavimo li priču o pripremi domaće šunke i čemu služi salamura za pajceka, s peradi je priča sasvim drugačija. Kao što smo rekli, priprema peradi je teža pa je jedan od mogućih načina kako riješiti problem sočnosti u odležavanju u mokrom pacu, odnosno salamuri. Osnovna salamura se sastoji od mješavine soli i vode, gdje koncentracija soli treba biti oko 4 % na litru tekućine. Znači, ako purica ima 3 kg težine, trebat ćemo oko 7 litara vode i oko 300 g soli. Da bismo pripremili osnovnu salamuru, prvo trebamo zagrijati vodu i dodati sol da se rastopi.

Tekućinu zatim rashladimo i "svježu perad/puricu" stavimo u veliku posudu te zalijemo otopinom. Bitno je da bude cijela prekrivena, potom je stavljamo u hladnjak, od 12 do 24 sata, ovisno o težini. Poželjno je okrenuti puricu 2-3 puta tijekom namakanja. Puricu nakon toga izvadimo, stavimo na rešetku i ostavimo da se na hladnom mjestu osuši te pobrišemo. Pečemo prema omiljenom receptu, s time da je ne treba posebno začiniti sa soli.

Istock Fotgrafija/

Jednostavni procesi

Molekule soli su jako sitne (NaCl) i kad se rastope u vodi, djeluju na meso tako da razbijaju veze unutar mišićnog tkiva. Pojednostavljeno, sol prvo izvlači tekućinu iz mesa, a ako meso stoji dulje u salamuri, tekućina se vraća natrag u meso te ga hidrira, odnosno vlaži, i usput se meso i začini. Cijela reakcija neće presoliti meso (ako se držite spomenutog pravila da solite oko 4% - odnosi se kreću od 3-6%). Osnovnu salamuru možemo doraditi i uz sol dodati šećer i začine - šećer će biti katalizator koji će dodatno poboljšati omekšavanje i začinjavanje. Važno je napomenuti da se ovim postupkom postiže to da meso nakon pečenja ostane sočno, ali i začinjeno.

Za puricu veličine 3-4 kilograma treba nam:

Količinu treba prilagoditi težini, ali i volumenu mesa. Dodatno, dopunimo sve s malo maslinova ulja (extra vergine), nekoliko češanja češnjaka (domaćeg s lupinom), svježim ružmarinom… Neka stoji u otopini pola dana. Pečemo li u pećnici, krenite s temperaturom od 200 stupnjeva i pecite 20 minuta pa spustite na 120 stupnjeva i pecite nekoliko sati ("slow cooking") i pretkraj zapecite na 220 stupnjeva (oko 5-6 minuta). Kao prilog, kratko skuhati ćimule i mlade krumpire.

• 1/2 kile soli (krupne morske)
• 250 g meda - ne previše jakog (kadulja je pun pogodak, a kesten samo za istinske ljubitelje)
• osam litara vode

Količinu treba prilagoditi težini, ali i volumenu mesa. Dodatno, dopunimo sve s malo maslinova ulja (extra vergine), nekoliko češanja češnjaka (domaćeg s lupinom), svježim ružmarinom… Neka stoji u otopini pola dana. Pečemo li u pećnici, krenite s temperaturom od 200 stupnjeva i pecite 20 minuta pa spustite na 120 stupnjeva i pecite nekoliko sati ("slow cooking") i pretkraj zapecite na 220 stupnjeva (oko 5-6 minuta). Kao prilog, kratko skuhati ćimule i mlade krumpire.