Uvijek je izazovno odgovoriti na pitanje gdje se dobro jede. Rijetko dobijete informaciju koliko su ljudi raspoloženi za eksperimentiranje, što im se, zapravo, jede ili koliko bi za taj izlazak izdvojili novca.
Obično se kriteriji svode na konstantu u kvaliteti, vrijednost za novac i radost nakon izlaska iz restorana, na temelju čega je najteže dati preporuku jer se na hrvatskoj gastronomskoj sceni susrećemo s problemom oscilacije u kvaliteti provjerenih mjesta koja želite preporučiti. Mali bar posjetila sam nekoliko puta nakon postpandemijskog otvorenja i uvijek je to bilo u društvu različitog profila ljudi zaljubljenih u dobru hranu i dobru atmosferu. Već možete zaključiti: ako tražite mjesto nakon kojeg ćete imati osmijeh na licu zbog poslužene hrane, trebali biste otići u Mali bar.
Ručak ili večeru možete početi s paštetom od pilećih i guščjih jetrica s prepečenim kruhom i kiselim krastavcima. Radi se o svilenkastoj, pjenastoj pašteti koja se etablirala u klasik ovog mjesta i teško će je maknuti s karte. Ako želite nešto sezonsko, vrijedi probati cvjetove tikvica punjene kozjim sirom u tempuri, poslužene sa salatom i pikantnom šalšom.
Za glavno jelo uzeli smo savur od srdela sa šafranom, kaparima, lukom, tostiranim listićima badema, rikulom i tostiranom focacciom te lungić s njihovom varijantom abšmalcanih mahuna s kurkumom, salsom romesco i ukiseljenim tuštom. Srdele su bile zanimljive, lijepo izbalansiranih okusa i s pogođenom dozom kiseline. Lungić je mogao biti sočniji iako je u kombinaciji sa salsom dojam bitno pozitivniji. Mahune nisu bile prekuhane, a varijanta s kurkumom je zabavna i motivira vas da takvo što pokušate ponoviti kod kuće. Cijena najskupljeg jela je 125 kuna, koliko smo platili spomenuti lungić, a uglavnom se kreću između 80 i 100 kuna, s tim da ćete za labneh i deserte izdvojiti manje od 40 kuna. Vinska karta nije dugačka, radi se o nekoliko vina koje u pravilu toče na čaše, što pretočeno u brojke znači da ćete, primjerice, za čašu škrleta izdvojiti 20 kuna.
Potpuno je sporedno tko stoji iza nekog lokala i jedino što želite jest da naručeno bude i ukusno. Ipak, za razumijevanje zašto neko mjesto radi bolje od drugih potrebno je znati nešto pozadinske priče. Iza Malog bara stoji Ana Ugarković, koja je svoje kuharske vještine polirala u londonskim kuhinjama, a svoju perfekcionističku crtu i znanje uspijeva prenijeti na tim u Vlaškoj 63.
U njezinu životopisu je studij grafičkog dizajna u Milanu, nekoliko objavljenih knjiga i vrlo popularna TV emisija “Kod Ane”, u kojoj je vrlo jednostavnim, pitkim i pristupačnim jezikom educirala gledatelje o samim namirnicama i tehnikama, znajući da, ako imate alate, recepture postaju potpuno sporedne, a mašta vas vodi u zavodljiv i zabavan svijet gastronomije. Iako se može doimati banalnim, radost jest najvažniji kriterij nakon izlaska iz restorana, a ako se ispunjava godinama, to možemo smatrati velikim uspjehom. Mali bar ne nudi revolucionarnu hranu, ali to što radi jako je dobro i svakako vrijedno posjeta.