Tradicionalni obiteljski restoran "Kod Vinka", koji se nalazi nedaleko od Trga Francuske Republike i Zapadnog kolodvora, poznat je po gablecima i ponudi domaće hrane u kojoj gosti mogu uživati samo radnim danom. Stoga je važno da svoj prvi posjet isplanirate unaprijed kako ne biste vikendom morali nenadano tražiti drugu adresu za ručak, kao što se nama, našom greškom, dogodilo nekoliko dana prije. No, nismo odustali pa smo jednog radnog dana rezervirali stol. Srećom da smo se prije javili jer je samo pola sata nakon našeg dolaska većina stolova oko nas bila zauzeta.
Od ponude dnevnih jela, koja su ispisana na ploči ispred ulaza u restoran, odabrali smo teleću jetricu s pireom od krumpirom (58 kn), ali i teleće pečenje (80 kn) s pekarskim krumpirom (15 kn). Dok smo čekali, promatrali smo kako konobari vješto raznose klasične restoranske pladnjeve s još vrućom kozletinom na lešo, teletinom i drugim specijalitetima.
Naša je narudžba također stigla na zajedničkom ovalnom poslužavniku, što potiče na dijeljenje, pa smo s užitkom kušali sve ponuđeno. Poslužena su nam teleća rebra s kojih je meso praktički padalo s kostiju, ali je gornja korica bila fino zapečena. Prirodno prisutna masnoća zalogaje je činila posebno slasnima, a dobro pečeni krumpir odlično ih je nadopunjavao, nije bio premastan i čak se osjetila blaga aroma slanine.
Teleća jetrica poslužena su s izdašnom količinom oštrog i jakog češnjaka pa, ako niste ljubitelj, pokušajte se sjetiti i upozoriti iznimno ljubazne, ugodne i profesionalne konobare da češnjak stave sa strane. Velika porcija većinom tankih, mekih i dobro pečenih jetrica bila je ukusna, a svaki komad bio je prvo uvaljan u brašno pa pržen tako da je gotovo svaki zalogaj bio i hrskav. Uz njih je bio poslužen i pire od krumpira koji je bio malo rjeđe konzistencije, što nije predstavljalo problem niti je zbog toga bio manje ukusan.
Probali smo i sarmu (45 kn) koja je još topla stigla s nama kući. Dvije debele sarme bile u umotane u malo čvršći list kupusa ugodne kiseline, a meso je bilo lijepo pripremljeno, rahlo i dobro začinjeno. Iako je korijen lista kupusa bio malo čvršći, sarma je bila dobro kuhana. Uz ovo jelo tradicionalno poslužuju pire od krumpira koji se odlično slagao s umakom i komadićima narezanog kiselog kupusa.
Za desert smo odabrali štrudlu od jabuka (15 kn) koju svaki dan rade sami i koja uvijek, kako su nam otkrili konobari, vrlo brzo nestane. I doista, pun stol narezanih komada štrudle, koji nas je dočekao kad smo došli, do kraja našeg jednosatnog ručka bio je potpuno ispražnjen, s gostima koji su svraćali u prolazu kako bi kupili štrudle za van ili ih rezervirali da ih mogu ponijeti doma nakon ručka.
Štrudla je bila odlično ispečena, s hrskavom korom posipanom šećerom u prahu. Svaka je imala dva debela sloja sitno narezane jabuke koju očito dobro pirjaju ranije jer su se komadići topili u ustima. Kada je o okusu riječ, kao da smo jeli kompot s puno mirisnog cimeta. Štrudla je bila malo slađa, ali odlična. Osim što se Kod Vinka navraća po štrudlu, za šankom se svako malo našao i gost koji je svratio na putnu rakijicu, što užurbanim konobarima nije smetalo jer se doimalo da osobno poznaju svakoga tko uđe.
Hrana: 8/10
Ambijent: 8/10
Usluga: 9/10
Vrijednost za novac: 8/10