Krenuli su sa štandom na festivalu, a nedavno su otvorili već treći restoran! Njihov krumpir i dalje je hit

Spud Bud otvorio je svoju treću lokaciju, ovaj put u Cvjetnom naselju, na adresi Cvjetna cesta 13. Otvorenje je održano 20. ožujka, nedugo nakon što je druga lokacija na Samoborskoj cesti 266a zaživjela u veljači ove godine. Dakle, u roku od svega nekoliko mjeseci, brend koji je počeo s festivalskim štandom na Dolcu sada ima tri stalne adrese u Zagrebu.

Strateški gledano, lokacija u Cvjetnom naselju možda je i najpromišljenija od svih. Blizina studentskog doma i gusto naseljeno stambeno područje osiguravaju stalnu, predvidivu bazu posjetitelja, upravo onu mladu publiku koja je Spud Bud i izgradila. To je publika koju je lako pridobiti putem društvenih mreža, osjetljiva na trendove i, što je ključno, nije pretjerano zahtjevna. To je svakako jedan od ključnih razloga uspjeha brenda Hrvoja Drahotuskog.

Privatna Arhiva

Drahotuskom se mora čestitati; bio je prvi u Hrvatskoj koji je prepoznao potencijal ovog formata i, što je još važnije, znao ga je ispravno prodati. To mu nitko ne može osporiti. No, dok neki manji lokali, poput relativno nedavno otvorenog mjesta na Trešnjevci, inzistiraju na domaćim sastojcima i lokalnim dobavljačima, Spud Bud se i dalje oslanja na gotove umake, uz krumpir koji jest s farme, ali ostatak sastojaka ne prati tu razinu. I to je ono što Spud Budu većina zagrebačkih gurmana, zapravo, zamjera.

To za sada nije problem, jer publika koja puni redove ispred njegovih lokala to ni ne traži. No, upravo ta činjenica govori nešto i o stanju domaće gastro scene, barem njezinom street food segmentu. Dok je spud-manija, koja je nakratko zapljusnula cijelu Hrvatsku, kod velikog broja brendova koji su se počeli nizati nakon uspjeha Spud Buda već pokazala znakove jenjavanja – sjećamo se Spudyja u Rijeci koji je praktički zatvorio vrata svega nekoliko mjeseci nakon otvorenja – zagrebački original ne samo da opstaje, već se i rapidno širi.

Sandro Sklepić/Pr Fuliranje

Razlog tome nije nužno superiorna kvaliteta proizvoda, već superiorna kvaliteta brenda. Drahotuski je izgradio prepoznatljivost, lojalnu i mladu publiku i prisutnost na društvenim mrežama koja funkcionira praktički savršeno. Tome u prilog govori i činjenica da je za održavanje triju lokacija potrebna ozbiljna radna snaga, što znači da je Drahotuski, htio-ne htio, postao i ozbiljan poslodavac, što je u domaćem ugostiteljstvu, koje kronično pati od nedostatka radne snage, samo po sebi pohvalno.

Na koncu, teško je ne odati priznanje nekome tko je od festivalskog štanda na Dolcu, u relativno kratkom roku, izgradio prepoznatljiv brend s tri lokacije u glavnom gradu. Hoće li Spud Bud s vremenom morati posegnuti i za kvalitetnijim sastojcima kako bi opravdao vlastiti rast, ostaje otvoreno pitanje.