POZNATA ADRESA

Kuhinja restorana u Maksimiru ponovno radi! Krčka se domaća juha, peku zagrebački i štrukle

Preslika razglednice s prikazom zagrebačkog restorana Maksimir - ustupio fond Zbirke Zagrabiensia Gradske knjižnice u Zagrebu

 Fond Zbirke Zagrabiensia Gradske Knjižnice U Zagrebu
Restoran turbulentne povijesti na istom je mjestu od početka 19. stoljeća, ali sada je kuhinju preuzeo novi, još ambiciozniji tim

Nakon što je bio zatvoren gotovo tri godine, u restoranu Maksimir na ulazu u najpoznatiji zagrebački park ponovno se kuha. Terasa restorana sve je češće popunjena prolaznicima koji piju kavu, sok ili čak nešto žešće nakon šetnje vijugavim stazama Maksimira, a iza dvostrukih staklenih vrata čeka vas novouređeni prostor s 50-ak sjedećih mjesta te nasmiješeni konobari. Novi vlasnik je ugostitelj Goran Joo, koji je tijekom svoje karijere vodio restoran Klub književnika na zagrebačkom Trgu, pomogao osoviti na noge danas posebno popularan Ožujsko Maksi Pub na Sveticama, a radio je i u drugim domaćim restoranima. Novi izazov vidio je u pomalo oronulom prostoru na ulazu u Maksimir pa je okupio mladi tim koji predvode kuhari Ivan Horvat i Bruno Bandula.

image

Ivan Horvat i Goran Joo

Marko Miscevic/Cropix

Drvena gostionica

Restoran ima bogatu povijest i na istom mjestu u parku postoji od 19. stoljeća. Park Maksimir sagrađen je kao prvi javni park u jugoistočnoj Europi, a nosi ime svog osnivača, biskupa Maksimilijana Vrhovca, koji ga je javnosti otvorio 1794. godine. Današnji izgled Maksimira definirao je njegov nasljednik, biskup Aleksandar Alagović, a gradnju je proveo u djelo nadbiskup Juraj Haulik od 1837. pa sve do 1843. godine kada je završena prva faza radova.

Kako pojašnjava autor Antonio Jurčev u iscrpnom i vrijednom djelu "Od željezničke kolonije do Ravnica: monografija zagrebačkog kvarta Maksimirska naselja": "Neposredno do glavnog maksimirskog ulaznog portala izgrađena je otprilike 1800. godine drvena gostionica i dvije barake u njenoj blizini. Nakon što je drvena gostionica srušena, nova restauracija i paviljon za glazbu podignuti su 1869. godine, a 1913. nadstrešnica restauracije zatvorena je staklenim stijenama. Zadnja rekonstrukcija restauracije u Maksimiru završena je 2003. godine." Jurčev također izdvaja da je još za vrijeme Maksimilijana Vrhovca nasuprot glavnom ulazu u park sagrađena gostionica Maksimilijanov mir, iza koje je bila i biskupska pivovara te nekoliko gospodarskih objekata. Ona je bila srušena 1954. zbog proširenja stadiona Maksimir.

image
Marko Miscevic/Cropix

Starozagrebački meni

Dok zapisa o Maksimiru ima mnogo, o povijesti restorana Maksimir tek tu i tamo ima poneko slovo. No, to ne znači da ta gostionica nije bila važan dio života Zagrepčana. Tako je završila u više no jednoj priči zagrebačkog pisca i kroničara Zvonimira Milčeca: "U restauraciji Maksimir (zvali smo je prema prijašnjem vlasniku - kod Šarića), na primjer, uspio sam dokraja otplesati svoj prvi inglišvalcer (na klaviru je svirao Crni Vlado), premda su me špičoki do krvi nažuljali. Restauracija je... za mene... poznata samo po tim prvim nesigurnim čagerskim koracima, špičokima, musoliniju, poslovođi Roki i konobarici Albini (zvali smo je teta Albina)" pisao je u svojoj priči "Pješak u Zagrebu" iz 1988. godine. Milčec dokumentira čime su se Zagrepčani mogli počastiti u spomenutom restoranu u svojoj knjizi "Galantni Zagreb" iz 1989. u poglavlju "Jestvenik naših starih" gdje opisuje da "Restauracija Šarić u Maksimiru nudi jednostavna jela: restana jetra, mozak s jajima, pohane piliće i sve vrste odrezaka od kojih je najpopularniji, dakako, viner-šnicl".

image
Marko Miscevic/Cropix

A upravo se taj najpopularniji odrezak, uz obavezni zagrebački teleći, prije mjesec dana vratio na jelovnik restorana Maksimir.

- Ljudi koji su se navikli da ovdje mogu pojesti ćevape, ražnjiće i fileke dolaze i pitaju za ta jela, no mi se želimo posvetiti starozagrebačkoj hrani, ali na malo moderniji način. Osim poznatog bečkog, imamo i zagrebački s restanim krumpirom, kao i zrolanu puricu koju poslužujemo zamotanu u mlince pečene na pročišćenom maslacu i na demi-glace umaku koji radimo od purećih kostiju i povrća. A imamo i klasike poput tjestenine s makom, štrukle od jabuke i slično - objasnili su nam novi vlasnik Goran Joo i kuhar Ivan Horvat.

image
Marko Miscevic/Cropix

Jedinstveni položaj restorana u isto vrijeme je prednost, ali i mana - njegov golemi potencijal leži u činjenici da ima kapacitet za do 200 ljudi s velikom salom idealnom za privatne i poslovne događaje na praktički izoliranom, a lijepom šumovitom području. Manje idealnom je čini to što prolaznici koji dolaze u park u šetnju često nisu ni svjesni da se u restoranu ponovno može nešto i jesti, osobito tijekom radnog tjedna kada ih i puno manje zalazi u park usred radnog vremena.

Kako bi i tada privukli goste, u restoranu su odlučili svaki tjedan od utorka do petka nuditi tjedni meni dopadljiva naziva "Zakaj ne?" u sklopu kojeg nude građanima tri jela za manje od stotinu kuna. Dok je protekli tjedan meni uključivao krem juhu od gljiva, rižoto s gljivama i lungićem te pitu od hokaido buče, na sljedećem će biti parfe od jetre s bučinim golicama, krem juha od poriluka s krutonima i faširanac na kremi od krumpira uz rolani kelj punjen mladim sirom. Gotovo sve namirnice nabavljaju od domaćih OPG-ova, dok se za meso obraćaju Peradarstvu Blagus i mesnici Bašljan. U skorijoj budućnosti planiraju uvesti riblja jela petkom, ali žele u ponudi biti što vjerniji kontinentu pa razmatraju prvenstveno riječne ribe, poput pastrve. Postepeno će dodavati i nova jela u ponudu.

image
Marko Miscevic/Cropix

Budući da se restoran nalazi unutar povijesne gradske cjeline koju čini park Maksimir, Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara zaštićen kao kulturno dobro, o građevinskim preinakama morali su se savjetovati sa strukom.

- U eksterijeru nismo smjeli ništa dirati, kao ni unutarnje pregrade, stolariju ni krov… Samo smo ih osvježili prepoznatljivom zelenom bojom. Vanjski dio restorana mora izgledati identično kao i prije pa će vanjska obnova malo potrajati. Čak su nam i suncobrani bež boje kako bi sve bilo u skladu i dogovoru s Gradskim zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode - istaknuo je Joo.

image
Marko Miscevic/Cropix

Ljudi zastaju

Restoran su službeno otvorili sredinom listopada, ponedjeljkom ne rade, a raspon cijena im je od 38 kuna za tjesteninu s makom do 115 kuna za pačja prsa. Najskuplje jelo na meniju je biftek za 190 kuna. U planu su i im žive svirke renomiranih domaćih glazbenika kako bi dodatno oživjeli scenu, a smišljaju i ponudu za nadolazeći Advent. Što u restoranu možete kušati potražite na njihovom Facebook i Instagram profilu, a ubrzo planiraju i službenu stranicu.

- Primijetili smo da ljudi zastaju pred ulazom, proučavaju meni, vire kroz prozor, ali ih vjerojatno obeshrabri interijer. Čak i ako su sportski odjeveni, nama to ne smeta. Imamo stolove za grupe od dvoje, četvero pa sve do deset ljudi, dok su uz rub prostorije i manji stolovi. Kuhinja radi od 11 sati, a mi smo i ranije otvoreni ako netko želi popiti kavu i pojesti kolač. Prijašnji vlasnici imali su drugačiji koncept pa smatramo da treba vremena da se ljudi naviknu na našu ponudu. Dolaze nam i pitaju nas kaj imamo dobro. Nedavno smo imali grupu od osamnaest ljudi koji su nam unaprijed javili da će svi jesti štrukle! To nas veseli jer želimo da Zagrepčanima nakon šetnje budemo zadnja postaja u Maksimiru - poručili su iz restorana.

U restoranu Maksimir s nama su podijelili i nekoliko recepata - za krem juhu od mrkve s čipsom od luka, zrolanu puricu s mlincima i tortu s makom i narančom.

KREM JUHA OD MRKVE S ČIPSOM OD LUKA

image
Marko Miscevic/Cropix

ZROLANA PURICA S MLINCIMA

image
Marko Miscevic/Cropix

TORTA Z MAKOM I NARANČOM

image
Marko Miscevic/Cropix

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. prosinac 2021 15:01