obiteljski imperij

Ljudi obožavaju njihovu malvaziju, rasprodaju je u par mjeseci, ali to nije romantična priča

PRIČA O RADU I LJUBAVI PREMA MALVAZIJI: U svjetlu još jednog svjetskog trijumfa, proslavili su i 10. rođendan spektakularne vinarije

"Želite li vinsku kartu? Ne treba. Dajte nam jednog Kozlovića!" ovo je samo jedan od mnogobrojnih primjera razgovora konobara i gosta prilikom naručivanja vina u restoranu u što smo se i sami uvjerili. Promislite samo koliko vaš brend treba biti jak da krajnji konzument ne mora čak navesti ni etiketu koju želi jer se pod izrazom "dajte jednog Kozlovića" naprosto zna da želite malvaziju ove danas popularne vinarije. Promislite samo koliko duboko mora biti povjerenje krajnjeg konzumenta koji ima spreman drugi odgovor ako te malvazije nema i često glasi "pa u redu, donesite onda nešto drugo njegovo/njihovo" jer naprosto vjeruje da je sve što Kozlovići rade dobro iako njihov asortiman broji čak desetak različitih etiketa. Teško se možemo domisliti ijedne hrvatske vinarije koja uživa takvu golemu popularnost i lojalnost. Upravo tu baznu Malvaziju berbe 2020. rasprodali su već u srpnju 2021. godine. Takva pomama je gotovo pa nevjerojatna! Boca spomenutog vina košta između 90 i 99 kuna, ovisno o distributeru, cijena u restoranu je uglavnom udvostručena. Postavlja se pitanje zašto Kozlovići ne iskoriste taj suludi val prepoznatljivosti koji traje godinama i ne povećaju inicijalnu cijenu svog najpopularnijeg vina koje bi se sasvim sigurno rasprodalo i pod novim uvjetima.

image
Arhiv Kozlović/
image
Arhiv Kozlović/

"Iskreno, to nam nije palo ni na pamet jer se vodimo potpuno drugim vrijednostima. Svakog gosta tretiramo kao gosta naše kuće kojem želimo ponuditi vino koje je užitno i lako razumljivo. Naravno, osim toga imamo i teškaše koji traže vrijeme, posvećenost i razumijevanje, ali to nisu vina koja se otvaraju tek tako" priča nam Gianfranco Kozlović i upućuje značajan pogled svojoj supruzi Antonelli tražeći njezinu potvrdu "Pa da, vrlo vjerojatno bi sve rasprodali i kad bismo povećali cijenu osnovnog proizvoda, ali pitanje je da li bi to dugoročno funkcioniralo" nastavlja Antonella Sorgo Kozlović "Mi se ne osjećamo ugodno da bismo dizali cijenu. Stvar je povjerenja prema kupcu i mislimo kako treba zadržati tu finu razinu pristojnosti da si je ljudi mogu priuštiti, a istovremeno da su mirni i sigurni da piju dobro i kvalitetno vino."

image
Arhiv Kozlović/Pixsell

Budući da rade još devet različitih etiketa od kojih nekolicina izuzetno kompleksnih čemu svjedoče prestižne nagrade s najjačih vinskih ocjenjivanja nameće se što je profitabilnije proizvoditi? Treba li se više fokusirati na odležane teškaše iz podruma koje brižno njeguju nekoliko godina ili svježa malvazija ostaje njihova ikona?

"Svježa malvazija hrani cijelu vinariju. Ljudi je naprosto obožavaju. Godišnje proizvedemo oko 250 000 butelja, a bazna malvazija obuhvaća gotovo 75% ukupne proizvodnje i u ovom trenu mislimo kako je ispravno zadržati fokus baš na tome" jednoglasni su Kozlovići u razmišljanju.

image
Arhiv Kozlović/

Ta fenomenalna sinergija Antonelle i Franca je onaj iskonski tour de force koji brend Vinarije Kozlović tjera naprijed. Nevjerojatno su vrijedni i posvećeni. U počecima su nakon proizvodnje jedva čekali priliku da mogu ponuditi vino, upoznati ljude s regijom, s malvazijom, ne samo s njihovom kućom. Tako su išli od restorana do restorana, od sajma do sajma. Sva berba odvija se ručno, a Franco je oduvijek zadužen za vinograd i podrum. Upravo prelaze na potpuno ekološku proizvodnju. Nevjerojatna je ta njegova sposobnost uočavanja promjena u prirodi, u klimi i istodobno promišljanje o stilistici, eleganciji i unapređivanju cijele priče. Iako smo ih posjetili na valjda najtopliji dan u godini, Franco je tog jutra već obišao vinograd i dovršavao sve za novi sustav navodnjavanja koji će implementirati jer su ovakve amplitude u temperaturi pogubne za lozu. Antonella je razvila sustav rezervacija za boce i to prije više od 15 godina, a danas se na neke boce čeka se i po dvije godine. Osim toga, posvećena je educiranju osoba. Ako želite raditi kod Kozlovića prvo s čim se susrećete je kodeks ponašanja i tu su neumoljivi. Brojni su došli i nakon jednog dana odlučili kako ipak neće ostati. Oni koji ostanu znaju se zadržati i preko 20 godina. Za vrijeme pandemije angažirali su stručnjaka koji je provodio dodatnu edukaciju osoblja glede higijene. Za vrijeme našeg razgovora Antonella je pogledom ispratila baš svakog gosta iz vinarije, iako bi joj možda bilo draže da je mogla i osobno zahvaliti na dolasku što inače čini.

image
Arhiv Kozlović/

Priča o uspjehu Antonelle i Franca Kozlovića može u prvi mah djelovati neodoljivo romantično, ali to doista nije tako. Logično je za pomisliti kako su postali i strašno bogati nakon dvadesetak godina stvaranja svog vinskog carstva, ali ni to nije točno. Njihovi godišnji prihodi vrte se oko 16-17 milijuna kuna, ali strašno puno investiraju. Kreću u izgradnju novog skladišta koje će sasvim sigurno isisati nekoliko milijuna kuna, ako ne i desetak što je tek mali djelić njihovih projekata. Antonella je i dodatno angažirana oko participiranja za europski novac što je uz sav postojeći posao golemi angažman. Nije osobito romantično skupljati svu silu dokumentacije, sudjelovati u pisanju projekta, a zatim nakon tisuću pokušaja učitavanja stranice da li si prošao na natječaju, shvatiti da sve treba proći ispočetka. Mnogi će reći kako je njihov start bio lakši jer postoji tradicija proizvodnje vina od 1904. u kući Kozlović, ali prijelomni trenutak dogodio se 1998. godine kad su Gianfranco i Antonella preuzeli cijeli posao kao četvrta generacija obitelji, a Kozlovićeva malvazija iz berbe 1997. proglašena najboljim bijelim vinom na natjecanju Vinovita. Godinu kasnije otvorili su najmoderniji podrum u to doba u Istri. Na početku milenija značajno su proširili vinograde i uzeli u zakup 20 hektara vrhunskog vinograda na poziciji Santa Lucia podno Buja gdje nasadi malvazije datiraju iz 1961. Danas imaju 30-ak hektara. 2011. godine na natjecanju The Library Collection, Santa Lucia Malvazija 2001 dobila je titulu najboljeg bijelog vina na svijetu, a već sljedeće godine otvaraju pravo arhitektonsko čudo od vinarije kakva su bila rezervirana za etablirane njuške iz primjerice Toskane. I tu negdje uoči desetog rođendana od otvorenja te grandiozne vinarije, osvojili su platinu i vrtoglavih 97 bodova za vino Santa Lucia Malvazija 2017 na natjecanju Decanter World Wine Awards. Nema tajne ni recepta za njihov uspjeh, samo strašno puno rade i stalno uče.

image
Arhiv Kozlović/

"Nekako se vodim mišlju da se uvijek treba dati 10 posto više od očekivanog." kaže Antonella Kozlović što je u njihovom slučaju veliki izazov jer konstantno podižu ljestvicu. "Ono što sad moramo napraviti je bolji interni ustroj same vinarije. Mi imamo vrijednosti obiteljske vinarije, ali smo po svim parametrima premašili obiteljski biznis i naš najveći izazov bit će organizacija ljudi. Recimo, ja sam svečano obećao kako neću voziti novi traktor i zadati si još više posla, ali nisam siguran koliko ću biti uspješan u tome" otkriva nam Franco, a već u drugom uz čašu vina promišlja kako se možda ipak radi o nekom čudnom zapisu u genetskom kodu koji im ne da miruju. Gdje se vide za pet godina? Ipak, s nešto malo više slobodnog vremena za njih dvoje i povremene neplanirane bjegove motorom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2022 12:49