Vinogradarstvo je, uza svu romantizaciju terroira, tradicije i rada u prirodi, prije svega djelatnost trajno izložena gubitku. U godinama poput ove, kada jedno nevrijeme u manje od sat vremena može poništiti mjesece rada i veći dio budućeg prinosa i prihoda, postaje jasno koliko su površne rasprave o cijenama vina, tržištu i “preskupim” bocama vina. Kod vinara koji ne kupuju grožđe (ili dio grožđa), nego ga sami uzgajaju, elementarna nepogoda ne znači slabiju sezonu, nego vrlo često znači da vina jednostavno neće biti.
Nedavno nevrijeme koje je pogodilo veći dio Hrvatske potvrdilo je tu surovu logiku, a najteže posljedice pretrpjela je Moslavina. Tuča je ondje padala desetke minuta, uzrokovala veliku materijalnu štetu na kućama i infrastrukturi, ostavila dio stanovništva bez struje, a ozbiljno je pogodila i poljoprivredu. Stradali su nasadi jagoda, uljane repice i žitarica, dok se stvarni razmjeri štete još procjenjuju uz najave proglašenja elementarne nepogode. Među pogođenima je i Antun Glavica iz certificirane biodinamičke Vinarije Glavica.
"Berbe ove godine neće biti. Uništeno je gotovo sto posto vinograda, i kod mene i kod susjeda. A tuča je zeznuta i zbog toga što se sljedećeg jutra obično spusti mraz, što se i nama dogodilo. Vrijeme je jednostavno nepredvidivo", rekao nam je Glavica.
Pet hektara vinograda izbrisano je praktički u potpunosti, a grožđa nema.
Isti je slučaj sa svim susjednim vinogradarima. Problem pritom nije ostao samo na mehaničkom oštećenju trsova i mladica, jer je nagli pad temperature koji je tuča donijela rezultirao i mrazom idućeg jutra, što je dokrajčilo i ono što bi eventualno moglo preživjeti. Slična je situacija i kod ostalih moslavačkih vinara. Prirodni vinari Igor Ivanić i Miklaužić pretrpjeli su veliku štetu, dok je kod vinara poput Mikše, Seletkovića i Košutića šteta još uvijek nije procijenjena i tek je predstoji detaljno utvrditi. Zajednički nazivnik je poražavajući: najmanje polovica vinograda uništena je kod gotovo svakog proizvođača u pogođenom području.
Razgovarali smo i s Ivanom Kosovcem, kojemu je ovotjedna tuča prouzročila manje od pet posto štete, ali i dalje s ozbiljnom nelagodom prati vremenske prognoze za danas i sutra. Razlog je jednostavan. Prije nekoliko godina tuča mu je uništila cijelu berbu. U vinogradarstvu je upravo to najteže objasniti ljudima izvan proizvodnje: razlika između stabilne i katastrofalne godine često ne ovisi o znanju, radu ili investiciji, nego o nekoliko minuta ekstremnog vremena. Vinari s Plešivice s kojima smo razgovarali ovaj su put prošli bez štete u vinogradima, ali takve razlike među relativno bliskim položajima samo dodatno potvrđuju koliko je situacija nepredvidiva.
To je osobito važno kod prirodnih, organskih i biodinamičkih proizvođača, o kojima i inače često pišemo. Ne zato što su estetski zanimljiviji ili tržišno intrigantniji, nego zato što kod njih veza između vinograda i boce ostaje neposredna. Ako strada vinograd, strada i proizvodnja. Ako nema grožđa, nema vina. U tom smislu šteta nije samo ekonomska, iako ona može biti vrlo ozbiljna, nego i etička, jer se gubi rezultat cjelogodišnjeg rada koji se ne može nadomjestiti kupnjom sirovine sa strane bez odustajanja od vlastitih proizvodnih principa. Kupci to često zanemaruju, osobito kada raspravljaju o cijeni vina, ali upravo ovakve situacije pokazuju koliko je poljoprivreda nesigurna djelatnost, a vinogradarstvo jedan od njezinih najizloženijih oblika.
Sve to više nije moguće promatrati samo kao niz nepovezanih vremenskih incidenata. Klimatske promjene, za koje je odgovoran čovjek, već mijenjaju osnovne uvjete poljoprivredne proizvodnje, a vinogradarstvo je među prvim sektorima na kojima se te promjene jasno vide. Pritom se šteta ne zadržava na lokalnoj razini. Osim Moslavine, ozbiljna tuča pogodila je i vinogradare u Sloveniji, osobito u Vipavskoj dolini i Goriškim brdima, uključujući i Mlečnika, što dodatno potvrđuje da se radi o širem, regionalnom obrascu nestabilnosti.
Pitanje više nije samo razina potrošnje vina niti tržišna održivost pojedinih proizvođača. Ključno pitanje postaje hoće li se u određenim vinogradarskim regijama vino uopće moći proizvoditi na dosadašnji način, kako će se vinogradarske prakse prilagođavati sve izraženijim vremenskim ekstremima te u kojoj će mjeri te prilagodbe biti ekonomski i agronomski održive. U tom kontekstu, tuča, proljetni mraz i toplinski valovi više se ne mogu promatrati kao izolirani incidenti jedne berbe, nego kao pokazatelji strukturnih promjena koje dugoročno utječu na održivost vinogradarstva na globalnoj razini. U takvim okolnostima, kontinuitet proizvodnje kod malih, samostalnih vinara postaje sve nesigurniji, što dodatno naglašava važnost razumijevanja i podrške onima koji rade bez sigurnosne mreže otkupa ili industrijske proizvodnje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....