Dvije generacije obitelji Faflja s otoka Raba gotovo svake se noći otisnu na more kako bi sljedeće jutro na Dolcu brojnim Zagrepčanima ponudili najsvježiju ribu. Njihovu tezgu ne možete promašiti jer će vas već na ulazu u ribarnicu dočekati red oko njihovih kamenih stolova. Prepune raznobojne kašete raznovrsne ribe koja se presijava zamaman su prizor koji će vas natjerati da stanete i strpljivo čekate u redu što se brzo pomiče, a još brže ponovno stvara. Dok je gospodin Perica Faflja, glava obitelji, pokretač i glavni ribar većinom na Rabu, gdje se brine da ponuda ribe koja stiže u Zagreb bude što bogatija, njegov sin Antonio pazi da nitko od kupaca ne ode iz ribarnice nezadovoljan. Uhvatili smo trenutak predaha od gužve i postavili Antoniju nekoliko pitanja o njihovoj svakodnevici.
Otkad prodajete ribu na Dolcu?
Osam godina smo tu. Dolazimo s Raba, radimo noću pa ujutro dižemo mreže i odmah idemo za Zagreb. Na tržnici smo od 9 sati.
Svaki dan ste ovdje?
Od utorka do subote, a ovisi i kakvo nam je bilo vrijeme na moru i kakav nam je ulov. Osim na Dolcu, ribu prodajemo na Trešnjevci, a sav ulov podijelimo otprilike podjednako tako da se proda što prije.
Kad vam je prodaja najbolja?
Petkom, logično. Ljudi su se jednostavno naviknuli jesti ribu petkom.
Je li kod vas uvijek ovakva gužva?
Pa da. Ova riba je prije osam sati još bila u moru!
S koliko brodova lovite?
Tri! Otac i njegova braća idu u ribolov. Kad stignem, idem i ja loviti, ali sam više zadužen za dostavu i prodaju.
Što vam najbolje ide?
Najviše se prodaje srdela i općenito jeftinija riba.
Što najviše volite jesti od svega što ulovite?
Inćune!
Pa to je isto jeftina riba!
A nije stvar u cijeni, količina diktira cijenu. Škamp je najskuplji jer ga nema. U Grčkoj je srdela skuplja, recimo, od kovača.
Čistite li ribu za kupce?
Ako stignemo očistimo, ako ne, onda objasnimo kupcima. Neki to razumiju, a neki ne.
Dolaze li vam često u kupovinu stranci?
U posljednje dvije godine sve je više stranaca. Dolazi nam i mnogo Talijana. A ljeti je ovdje više turista nego na moru!
Što radite ako vam ostane ribe na kraju dana?
Plavu ribu uzimamo za ješku za ribolov, a puno toga poklanjamo i udruzi za beskućnike na Trešnjevci. Riba koja ostane i dalje je friška i jestiva, a bolje da je dam i da se iskoristi nego da je bacamo. To bi bila prava šteta.