Budući da smo redoviti posjetitelji zagrebačkog Dolca, svakog vikenda prilično samouvjereno koračamo prema omiljenim kumicama i prodavačima, jer točno znamo što trebamo, želimo i točno znamo gdje baš to možemo kupiti. Rajčice, a sada i mahune kod sestara Navoj, agrumi kod Dalmatinke s lijeve strane, grincajg kod Snješke, pa po brazilske okruglice u pekarnicu Mario Mar, meso kod Borošaka, Horvatića i Martinjaka, usput i po piceke kod Jančeca, a na kraju po kolače i bučnicu kod Međimurka u zadnjem redu. Međutim, pri posljednjem obilasku Dolca, prošle subote, naletjeli smo na jednu novu klupu koja nas je odmah zainteresirala. Tamo na početku, odmah kod kipa kumice Barice, uočili smo, naime, klupu s lijepo, uredno raspoređenih nekoliko sorti krumpira, s jasno naznačenim karakteristikama i nazivima ispisanim ispred svake od njih.
Učinilo nam se to prilično neobičnim, jer na Dolcu, ali i općenito na tržnicama, pa i u supermarketima, teško da se može kupiti krumpir u nekoliko različitih sorti. Često je uz cijenu navedeno samo je li riječ o bijelom ili crvenom, mladom ili starijem ili krumpiru za pečenje ili kuhanje. Na ovom štandu sve je imalo nekako više smisla, a kada smo se upustili u razgovor s prodavačem Lukom Buljanom, prvo pitanje koje nam je postavio bilo je: "Kako želite pripremati svoj krumpir?"
"Kako mislite? Pa ne znamo, nešto ćemo peći, nešto nam treba za salatu, a nešto za pire krumpir", uzvratili smo i razgovor je ovdje tek započeo.
"Budući da vidim da se razumijete u hranu, sigurno znate tko je Robuchon i zašto je njegov pire krumpir tako poznat. E pa, takav pire ne može se dobiti s niti jednim drugim krumpirom osim s La Ratte sortom, koju je upravo on učinio poznatijom", objasnio nam je Luka, čiji brend inače nosi naziv Pravi okus i možete ih pronaći i na Instagramu.
La ratte sorta smatra se prilično rijetkom i ovakav krumpir nije lako nabaviti, pa je, zapravo, pomalo nevjerojatno da je sada tako lako dostupan na najpoznatijoj zagrebačkoj tržnici. Kada ovu sortu googlate, pronaći ćete upise koji je opisuju kao ‘fancy‘ i ‘vogue‘, što zasigurno govori ponešto o ekskluzivnosti ovog krumpira, koliko god se to neobičnim na prvu učinilo. La ratte je okusom orašast, a kada se skuha postaje kremast. Osim za taj slavni pire krumpir, odličan je i za salate.
Još jedna zanimljiva sorta na koju smo ovdje naišli je Maris Piper, koja se često spominje u receptima koje pišu Britanci, jer dolazi upravo iz Velike Britanije i tamo je jedna od najpoznatijih sorti uopće. U pitanju je pahuljast i hrskav krumpir nježnog okusa i, kako smo saznali na Dolcu, a kasnije se u to uvjerili i sami, odličan je za pečenje. Naime, kada smo ga ispekli, zadržao je lijepu, tanku koricu izvana, a iznutra ostao lagan i nježan. Jedva smo se suzdržali da sami ne pojedemo cijeli kilogram.
Kako smo, među ostalim, tražili i krumpir za dobru krumpir salatu, preporuku smo dobili i za Charlotte sortu, koja termičkom obradom postaje kremasta, ali istovremeno ostaje čvrsta. Delikatnijeg je okusa, zbog čega je dobro istaknuti je kao zvijezdu jela, ali osim u salatama, bit će vrlo dobar odabir i u varivima.
Simpatičnu kupovinu završili smo kratkim razgovorom o tome kako je do ideje o sadnji različitih, ne tako lako dostupnih europskih sorti došlo i koje su količine u pitanju, pri čemu smo saznali da obitelj Buljan ove godine prvi puta izlazi na tržište sa svojim krumpirom, posadili su manje količine za početak i na Dolcu će biti tek nekoliko subota, da vide postoji li uopće interes za ono što rade. I najslađe na kraju, u ovaj posao upustili su se čisto iz svojih i potreba svojih prijatelja za boljim krumpirom i uživanju u još boljoj hrani koju pripremaju kod kuće. Pa, ako pitate nas, napravili su baš dobar posao!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....