Svi koji prate Ana-Mariju Bujić, autoricu bloga "Da mi je nešto slatko" i brojnih uspješnih kuharica te vlasnicu dubrovačkog restorana Pantarul, redovito s veseljem provjeravaju svoj sandučić e-maila u iščekivanju njenog mjesečnog newslettera i novih recepata, crtica iz njena života ili pak vijesti o novim projektima. Ususret Uskrsu napokon smo dočekali i objavu da je Ana-Marija svoje omiljene tradicije i recepte odlučila ukoričiti i predstaviti u obliku "Sasvim male uskrsne kuharice", knjižice koja je pandan "Sasvim maloj božićnoj kuharici", izdanoj neposredno prije Božića 2020. godine.
"Svaki mjesec čitateljima besplatnog newslettera e-mailom šaljem PDF knjižicu s četiri do šest recepata i uvijek su tematski grupirani. Prošlog proljeća počela sam raditi uskrsnu PDF knjižicu, ponijela su me dizana tijesta, zečići i cvijeće i u jednom sam trenutku shvatila da bi bilo divno taj materijal, uz još mnogo drugoga, vidjeti na papiru, među koricama knjige. Osim toga, činilo mi se da bi te dvije kuharice bile baš lijep blagdanski par - jedna zimska, druga proljetna, a obje dobrim dijelom upotrebljive i tijekom cijele godine", uvela nas je u priču Ana-Marija Bujić.
Kada smišlja što će se u njenoj aktualnoj kuharici naći, Ana-Marija se pokušava staviti u kožu korisnika kuharice i što bi im zapravo bilo najkorisnije, ali razmišlja i o tome što bi i sama voljela pronaći u kuharici određene tematike.
"Ako sagledamo uskrsne tradicije, činilo mi se logičnim imati poglavlje o slatkim kruhovima, jedno sa sitnijim kolačima, jedno s tortama koje su dovoljno lagane da mogu biti lijepa točka i svečanijeg ručka, a zatim i poglavlje sa slanim idejama u kojem sam klasične recepte pomiješala s nekim novijima. Tu je još i poglavlje za dekoracije i brze aktivnosti tipa uradi sam(a) i na kraju poglavlje s prijedlozima za korištenje hrane koja preostane (a često nam ostane tvrdo kuhanih jaja ili pince)", objašnjava.
A upravo je pinci posvetila posebnu pažnju, s detaljnom razradom recepta i koracima koji će ohrabriti i one kojima je Uskrs nezamisliv bez pince na stolu, ali se do sada nisu usudili upustiti u njenu pripremu. No, zašto je baš pinca još uvijek tako važan dio uskršnje gozbe?
"Pinca je u stara doba bila simbol novog obilja i dolaska svega onoga čega zimi nije bilo. Ona je zapravo dio jedne šire tradicije slatkog kruha koja se pojavljuje u našem kulturnom krugu. Kad bi se približio Uskrs, domaćice su skupljale jaja koja će staviti u taj bogati kruh koji se pripremao s bijelim brašnom (ono je prije bilo rezervirano samo za posebne prilike), većom količinom masnoće i 'mirisima', kako su u starim kuharicama zvali aromatične sastojke poput korice limuna, naranče, rozulina itd. Kao takva, zasitna je, ukusna i posebna jer tako teškom tijestu treba dati dovoljno vremena da se digne i da se razvije okus. A čini mi se da u posljednje vrijeme ipak više cijenimo šarm tih stvari koje imaju nešto sporiji ritam (sourdough, prave domaće krafne, pinca itd.)", otkrila je pa istaknula: "U knjizi sam pincu vrlo detaljno razradila, sa svim trikovima i preciznim količinama. Riječ je o receptu čija je verzija postojala u obiteljskoj kuharici još iz doba moje prababe Made, onda ga je radila baba Ina, potom ga je mama baš detaljno popeglala i u njega unijela izmjene jedne drage susjede koja rado s nama dijeli kulinarska znanja i na kraju sam svojih par detalja unijela i ja. Najveća zasluga za preciznost (uključujući vremenski raspored kad se što radi, tako da uz izradu pince možete voditi normalan život) pripada mami, a sa svim ovim sitnicama kojima je recept upotpunjen zapravo je riječ o pravom generacijskom djelu - i to je ono što najviše veseli."
A kako će izgledati Uskrs njene obitelji kada je o hrani i običajima riječ?
"Za doručak nećemo pretjerivati jer se tradicionalno okupljamo kod jedne od baka na ručku. Malo pince, borba jajima i šalica dobre kave da nas probudi. Što se ručka tiče, i on će krenuti s tzv. blagoslovom, tj. pincom, jajima i solju koje smo nosili u crkvu na blagoslov. Uz to malo pršuta, hrena, a planirala sam i obitelj iznenaditi glaziranom šunkom iz nove kuharice (no vjerojatno će to sad pročitati pa element iznenađenja otpada!). Poslije toga ide pjat bistre juhe i vjerojatno pečenje (kažem vjerojatno jer konačan izbor ostaje glavnoj domaćici). Na kraju komad torte, možda praske (tako u Dubrovniku zovemo breskve) i nastavak borbe pisanicama. Budući da se taj obiteljski ručak obično protegne do kasnog popodneva, večeru uglavnom preskačem", nasmijala se Ana-Marija.
PUNJENA JAJA ZA USKRŠNJI DORUČAK
Što se tradicije i običaja vezanih uz Uskrs tiče, najljepše joj je sjećanje na dječje uzbuđenje i iščekivanje, osjećaj koji se, kako kaže, gradio pomalo tijekom cijelog Velikog tjedna. Pritom je njena djevojčica Karmen jedan od razloga zašto se i sama vratila nekim tradicijama povezanima uz ovaj blagdan.
"Na Cvjetnicu Stradun je bio prepun ljudi s vješto ispletenim palminim granama, tzv. pomicama u rukama. Svake smo godine rođaci i ja u kuhinji moje babe šarenim tuševima pituravali ispuhane kore jaja, s mamom sam bojila jaja u intenzivne šarene boje, pekla se pinca, nosila u košarici na blagoslov, a poslije smo se s prijateljima i susjedima mijenjali pisanicama i 'kuckali' jajima da vidimo čije će biti tvrđe i tko će pobijediti. U vrtiću i školi uvijek smo crtali, pjevali, pripremali neke sitnice za roditelje. Sve te uspomene bude neke lijepe osjećaje koje želim prenijeti i na svoju petogodišnjakinju, tako da nastojim da sve te tradicije budu zastupljene i pod našim krovom. Upravo je to bojenje kora jaja koje dugo nisam prakticirala nešto što Karmen jako veseli. Lani ih je bojila s prijateljicom i ove godine to planiramo ponoviti u istom sastavu. Osim toga, zahvaljujući izradi 'Sasvim male uskrsne kuharice' napravila sam prvi put ozbiljnije prve korake u tradicionalnom penganju jaja voskom. Dosad bi mi pengana jaja baba uvijek donosila s place, a sad sam dobila želju pokušati i sama i usput toj vještini naučiti i Karmen. Zapravo ćemo učiti zajedno!"
TART OD PANNA COTTE S BIJELOM ČOKOLADOM I BAZGOM
Reakcije na kuharicu nisu izostale pa joj je već sada inbox pun lijepih komentara.
"Svakodnevno mi dolaze fotografije jela koja su ljudi uspješno pripremili po receptima iz knjiga pa tako zavirim na razne rođendane i proslave i vidim kako recepti žive u praksi te kako ih ljudi zanimljivo i kreativno kombiniraju. Što se konkretno ove uskrsne kuharice tiče, neki kažu da žale što su ju kupili za poklon, a ne sebi, neki su ju nestrpljivo listali na orbitreku u teretani jer nisu mogli dočekati dolazak kući, nekima je posebno sjela vesela proljetna estetika, a neki su si napravili zalihu knjižica za poklone za proljetne rođendane. Dubrovačku tradiciju pažljivo doziram tako da knjiga ima karakter (ta je tradicija važan dio mog puta), ali da i dalje ostane upotrebljiva za sve koji će joj na svojim policama pružiti dom, bili oni iz Dubrovnika, Zadra, Rijeke ili Osijeka. Najvažnije mi je što publika doista prepoznaje ljubav i trud uložen u stvaranje recepata, pisanje i fotografiju i u tome uživa", zaključila je.
Kuharica je fizički dostupna u Dubrovniku (restoran Pantarul, papirnica Libertina) i Zagrebu (craft cvjećarnica Đardin, Knjižara Ljevak na Trgu), a preko webshopa "Da mi je nešto slatko" dostupna je u cijeloj Hrvatskoj i u inozemstvu. Puna cijena joj je 150 kn, a na webshopu i u restoranu Pantarul do Uskrsa vrijedi promo cijena od 120 kn.