Francuski termin blanc de blancs namijenjen je pjenušcima koji su dobiveni isključivo od bijelih sorti. U Champagneu, gdje je taj izraz prvi put uveden u praksu, označava šampanjce dobivene ekskluzivno od sorte chardonnay jer su druge dvije šampanjske sorte pinot crni i pinot meunier obojane. Postoji samo nekoliko iznimka, poput šampanjca La Bolorée vinarije Cedric Bouchard koji nije dobiven od chardonnaya, nego od sorte pinot bijeli, a koji također nosi oznaku blanc de blancs. Termin se u međuvremenu proširio po drugim vinskim regijama diljem svijeta i također se najčešće koristi za pjenušce dobivene od chardonnaya, ali ga se povremeno može vidjeti i upotrebljenog za pjenušce dobivene od drugih bijelih sorti.
Stilski je klasični blanc de blancs šampanjac ili pjenušac suzdržan i elegantan u mladosti, dok sa starenjem razvija specifičnu aromu koja asocira na pecivo brioš (pecivo s velikim udjelom maslaca), a koji je posljedica interakcije aroma kvasaca na kojima je vino ležalo do degoržiranja s oksidativnim elementima koji dolaze s dozrijevanjem u boci. U toj fazi, koja obično dolazi nakon dvije ili više godina odležavanja kod baznih non vintage pjenušaca te čak do deset godina odležavanja kad su u pitanju najprestižniji vintage cuveei poput Taittingerova Comtes de Champagne, chardonnay se od svih sorti pokazao najpotentnijim da izrazi tu finesu i izgradi delikatan okus kompleksnog i profinjenog pjenušca. Zbog toga se za blanc de blancs pjenušce smatra da imaju veći potencijal za odležavanje od blanc de noirs pjenušaca ili, pak, blenda bijelih i obojanih sorti, što je ujedno i najčešća forma šampanjca iz francuske pokrajine Champagne.
U Hrvatskoj je za razliku od te regije blanc de blancs zapravo jako česta forma, ali se rijetko navodi na etiketama. Najčešća sorta jest chardonnay, ali ga se još radi i od rieslinga, graševine, rizvanca, malvazije, debita i drugih bijelih sorti. Međutim, kad je na etiketi naveden izraz blanc de blancs, i u nas je vino obično dobiveno od sorte chardonnay. Za današnju recenziju smo na tržištu odabrali tri blanc de blancs pjenušca vrijedna preporuke i dobrog omjera cijene i kvalitete iz non vintage kategorije. Riječ je, naravno, o najcjenjenijoj klasičnoj šampanjskoj metodi dobivanja pjenušavog vina, takozvanog drugog vrenja u boci.
SOLUM BLANC DE BLANCS NON VINTAGE 125 kn (Vintesa) 87/100
Novitet na tržištu, ali koji obećava. Dolazi iz Međimurja, zapravo idealnog vinogorja za proizvodnju pjenušaca, gdje je chardonnay dovoljno elegantan i živ da može dati dobru bazu za pjenušac. Vino je očito mlado, tek degoržirano, ne sasvim bistro, lijepe zelenkaste boje, atraktivnog i vrlo intenzivnog voćnog mirisa na jabuke, s primjesama citrusa. Brut nature po tipu suhoće, dakle bez dodavanja šećera pri degoržaciji te od 100% chardonnaya. Takav je i dojam u ustima. Sasvim suho, vrlo ugodno naglašenih kiselina, što ga čini idealnim aperitivnim vinom, ali i savršenim partnerom kamenicama i drugim sirovim morskim divotama. Dugačak na finišu, odiše svježinom mladog pjenušca, a opet ima finesu i ako ga se ostavi da odležava koju godinu, potencijal da izgradi kompleksnost Blanc de Blancs šampanjca.
J. CHARPENTIER BLANC DE BLANCS NON VINTAGE 249 kn (Vintesa) 89/100
Prekrasno vino. Brut u najboljem smislu tog stila. Suh, a ne previže živ, ima mekoću razvijenog vina, što znači da je udio reserve značajan u finalnoj non vintage kupaži, ali i da je tip pjenušca s provedenom malolaktičnom fermentacijom. Znači bez oštrine. Od 100% chardonnaya i sa 9 grama neprovrelog sladora. Ima fini dodir oksidativnosti, citruse na retrookusu i tragove bijelog livadnog cvijeća na nosu. Suptilnost mu je glavna osobina, ali mu ne nedostaje trajanja i intenziteta. Kvalitetom je daleko iznad cijene od ove po kojoj se prodaje kad ga uspoređujemo s drugim Blanc de Blancs šampanjcima non vintage kategorije. Klasični brut šampanjac u najboljem smislu te riječi.
GRIFFIN IVANČIĆ BRUT NON VINTAGE 149 kn (Vivat) 90/100
Sorta je müller thurgau, ili naški rizvanac, ali otkako se otkrilo da müller thurgau nije križanac rieslinga i silvanca, naš naziv za tu sortu gubi smisao, jer je naše ime zapravo spoj riječi riz(ling) i (sil) vanac. Stoga je Krešimir Ivančić na etiketu naveo originalno ime sorte müller thurgau. Zelenkasto žućkast na oko, kremozan u ustima, intenzivnog i dugačkog okusa, s brojnim floralnim notama i citrusima na nosu, kao i nešto zelene jabuke. U ustima je izrazito osvježavajuće, suho, s finesom i punoćom neuobičajenom za sortu. Riječ je o izvanredno dobrom pjenušcu s velikom gastronomskom primjenom. Superzavodljivog finiša na kojem se izmjenjuje svježina živahnih kiselina sa slašću kremoznog tijela, što je posljedica maestralne preciznosti vinara pri doziranju ekspedicijskog likera.