Svakog dana povorka turista, od kojih su mnogi iz Kine, stižu do jedne lisabonske adrese u ulici Travessa da Tapada, na broj 5A. Iza zelenih neoznačenih vrata Antonio Silva (66) radi sam u maloj portugalskoj churrasqueiri - jednostavnoj roštiljnici na drveni ugljen, najpoznatijoj po samo jednoj stvari: pečenoj piletini. Telefon za narudžbe zvoni mu često, a posjetitelji stoje u redu s mobitelima spremnima za snimanje fotografija i videa za društvene mreže.

Ta piletina ima dimljeni okus, a zatim se osjeti kako je slana i blago slatka od začina, dok meso ostaje izuzetno sočno.

Silva peče meso u ovoj sporednoj trgovini desetljećima, a do nedavno to je bila tajna poznata uglavnom mještanima u lisabonskoj četvrti Alcântara, a sada je poznata turistička postaja, posebice za turiste iz Kine.

Usmena preporuka

Silva je za CNN ispričao da je sve počelo prije otprilike dvije godine. Prvo je došao jedan kineski kupac. Sljedećeg dana još jedan, pa još jedan, sve dok se klijentela trgovine nije potpuno promijenila.

Red je rastao, a zatim je prestao biti red i postao val.

- Ponekad imam 40 Kineza pred vratima, kaže Silva i dodaje da se zna dogoditi da ljudi dođu i snimaju njegovu trgovinu iznutra i izvana, i tako satima.

- Do toga je došlo usmenom preporukom milijuna i milijuna ljudi, dodaje Silva.

Posjetitelji često dolaze s koferima, direktno iz zračne luke, a često kažu Silvi da je u Kini jako popularan. Zanimljivo je da Silva nije ni na Facebooku ni na Instagramu, a nije niti na jednoj platformi za dostavu. Narudžbe mu dolaze telefonom.

Stroga pravila

Silvin dan počinje satima prije nego što se turisti pojave. Nakon 9 sati ujutro, on otvara vrata dobavljačima, a zatim čisti masnoću od jučerašnjeg dana.

Pere filtere, mijenja ih i ugrađuje nove, a između toga reže piliće, začinjava ih, briše ruke, javlja se na telefon. Roštilj pali nešto prije podneva, a počinje peći piletinu u 11.30 sati. Zatim stižu kineski turisti. Zbog cijele situacije naučio je brojeve na mandarinskom, kao i još nekoliko korisnih fraza: „cao ji“, kokoš iz slobodnog uzgoja; „xiexie“, hvala; „là“, ljuto.

Turisti kod Silve plaćaju isključivo gotovinom, dok portugalski kupci imaju lokalnu aplikaciju za mobilno plaćanje.

Silva se drži nekoliko pravila: redoviti gosti dolaze prvi, a svatko tko je unaprijed naručio odmah se poslužuje, čak i ako je pred vratima red.

Osim toga, važno je istaknuti da nikad ne koristi ostatke već uvijek peče isključivo svježe kokoši. To ga ponekad i košta, kao na primjer u situaciji kada je jedan kupac naručio piletinu, no nije ju preuzeo. Silva to meso nije htio prodavati idući dan, no poklonio ju je jednom kupcu koji je došao u njegovu trgovinu kada je već bio sve rasprodao.

Provjerena mješavina začina

Recept je usavršen prije više desetljeća, a Silva ga ne želi otkriti. Napravio je svoju mješavinu začina i to je bilo to. Sada ju ne mijenja i ništa joj ne dodaje.

Vrijeme je također faktor. Piletinu priprema unaprijed, puštajući da se okusi prožmu prije nego što sve ispeče na roštilju.

- Prednost je što je začinjavam iz dana u dan.

Osim svojih začina, koristi i portugalski umak od čilija, piri-piri. Od istog ga dobavljača nabavlja već 40 godina.

Većina kineskih turista dolaze nakon što vide objave na kineskim platformama društvenih mreža, sličnima TikToku. Putnici ih koriste kao vodič.

- Probali smo ovu piletinu i ranije i svidjela nam se. Nije stvar samo u pečenom mesu već i u načinu na koji je začinjeno i konačnom okusu koji ostaje, kažu turisti.

Usmene preporuke se brzo šire, a Silva kaže da mu ponekad i ponestane pilića iako uvijek pokušava uslužiti sve koji dođu na njegova vrata.

Ipak, neće tako još dugo - u svibnju ide u mirovinu. Njegovi sinovi ne planiraju preuzeti trgovinu jer jedan živi u inozemstvu, a drugi vodi vlastiti posao u Portugalu.