Upitate li nekog kuhara ili slastičara što ga je obilježilo i kako je započeo svoju karijeru, velike su šanse da će vam reći da je snažna ženska ličnost poput bake, babe ili nonne imala svoje prste u tome. Što god mislili o tim izjavama, činjenica jest da je mnogima omiljena aktivnost bila motati se oko bakinih nogu, mrljati po brašnu i pratiti što se sve zbiva u loncu. Toplina bakine kuhinje možda se čini kao klišej koji budi u nama nostalgiju, no upravo je to glavni adut dva sasvim posebna restorana u New Yorku.
Addolorata “Dora” Marzovilla je na proljeće 2022. godine otvorila svoj prvi restoran i to na Manhattanu. To ne bi bila nikakva vijest da gđa Marzovilla nema 86 godina i da svako jutro ne radi svježu tjesteninu za goste restorana. Odrasla u talijanskoj regiji Apuliji, nonna Dora emigrirala je u SAD u ranim 1970-ima, a sve do svojih 50-ih radila je kao krojačica. Po prvi put je zašla u ugostiteljske vode tako što je ponudila svom sinu da radi svježu tjesteninu za njegov restoran I Trulli. Svi recepti i tehnike koje koristi u kuhinji rezultat su bogatog cjeloživotnog iskustva, a nakon zatvaranja I Trullija početkom prošle godine, odlučila je da ne može sjediti doma nego da mora nastaviti sa svojom strasti.
Danas za potrebe vlastitog restorana Nonna Dora’s Pasta Bar radi čak 19 vrsta svježe tjestenine, a na meniju se nalaze jela poput orecchietta s raguom od zečetine, cappelletta punjenih janjetinom i posluženi u juhi i sličnih specijaliteta koji su vrlo brzo osvojili srca građana New Yorka. Nezaustavljiva nonna Dora povremeno drži i radionice izrade svježe tjestenine, a dobre recenzije u brojnim medijima pokazale su da gosti znaju cijeniti kvalitetu prave domaće hrane. Ne samo to! Njenu svježu tjesteninu i umake Njujorčani mogu naručiti i za van, u obliku vakuumiranih pakiranja uz koje dolazi i recept kako spremiti, primjerice, njoke ili pak tagliatelle.
Drugi primjer kako su godine samo broj nalazi se na drugom kraju New Yorka, točnije na Staten Islandu. Enoteca Maria se isprva čini kao tipična talijanska zalogajnica, no ovaj je restoran puno više od toga. Naime, jelovnik mu se neprestano mijenja jer se mijenjaju i kuharice koje spremaju hranu za goste restorana. Tu grupu veselih žena nazivaju “bakama svijeta”, a njihovo kuhanje dovelo je do toga da je restoran postao tako popularan da se bez rezervacije po nekoliko tjedana unaprijed više ne može doći do stola, a gotovo svake večeri gosti kuharicu dana nagrade zvučnim pljeskom. Jedna od baka koje kuhaju je i Maria Gialanella, koju njenih 88 godina života ne sprječava da zasuče rukave i u golemim loncima u kuhinji restorana ne spremi gozbu za cijeli restoran. Između nje i Dore s početka priče i više je sličnosti nego bi čovjek isprva pomislio - obje su emigrirale u 1970-ima, obje su radile kao krojačice, no za razliku od Dore koja je vlasnica restorana, Maria je prije desetak godina od svoje kćeri čula da postoji restoran u kojem se kuharice izmjenjuju i u kojem su gospođe starije životne dobi prave zvijezde kuhinje. Projekt se kroz godine razvio tako da uključuje “bake” u rasponu od 50 pa sve do 90 godina života, a dolaze iz cijelog svijeta pa tako gosti mogu kušati specijalitete Brazila, Argentine, Italije, Njemačke, Grčke, Egipta, Indije, Hong Konga i tako dalje.
Iako je isprva restoran bio zamišljen kao trattoria posvećena talijanskim korijenima samog vlasnika, pretvorio se u nešto puno bolje, a potraga za “nonnama” iz različitih kultura pretvorila ga je u uzbudljivo mjesto na koje gosti dolaze kako bi se prisjetili iskustva odlaska baki na ručak. Danas gosti mogu probati klasike talijanske kuhinje i jela gostujućih “nonna”, a atmosfera prihvaćanja i tek nešto nostalgije te porcije smijeha i izvrsne hrane odličan su pokazatelj da pravi talent za ugošćavanje ne poznaje godine.
