Vrata nam je otvorila s radnim rukavicama na rukama, spremala se izvaditi još toplo, tek pečeno posuđe iz keramičarske peći. U nekim od tih komada ekskluzivno će nam poslužiti jela koja je pripremila.
Viktorija svaki dan kuha, najčešće variva, ali još više peče - uporabne predmete od keramike, prije svega posuđe: tanjure, zdjele, šalice… Posvuda su oko nje na policama, suše se i čekaju svoj red za keramičarsku peć.
- Kad je krenula ta pandemija, nazvali su me s posla i rekli: nema posla, nema plaće. Okej, rekoh sama sebi, malo ću stati, odmoriti se, neko vrijeme neću raditi ništa. Dotad sam se keramikom bavila dvije godine, učila sam. I tada sam odlučila otvoriti Instagram profil za keramiku. Mislim da sam imala osamdeset pratitelja kad su me nazvali iz splitskog koktel bara “Bar Sistema” i pitali me bih li im mogla napraviti šalice za njihove autorske koktele. Htjeli su drukčije, ono - malo spigane. Rekla sam da mogu - prisjeća se Viktorija svoje prve narudžbe. - Tako je krenulo. Sve što napravim objavim na Instagramu. I svi su mi poslovi tako došli. Pažaninov “Rodrigo”, “Hum” Luke Nižetića, “Toni” na Murteru, sad “Stara škola” u Istri… Narudžbe su različite: Nižetić je naručio sve - od vaza za stolove do tanjura i zdjelica. Za “Staru školu” radila sam side dish stvari: pribor za čaj - šalice i gaiwane s poklopcima i podlošcima, šalice za kavu, zdjelice za šećer, zdjele za salatu, tanjure i stalke za deserte… I opet se nakupilo toga, 800 ili više komada. Mislim da mi treba odmor, iscrpili su me - kaže Viktorija Bartolović, najtraženija keramičarka na našoj restoranskoj sceni.
Puno radi na keramičarskom kolu, ali se koristi i drugim tehnikama. Glazure su joj malokad sjajne, samo kad naručitelj inzistira, ali to je rijetko jer svi žele ono što ona inače radi: predmete zagasitih boja, mat glazure, forme skandinavski bazične, jednostavne, lijepe u svojoj funkcionalnosti, ali uvijek malo pomaknute. Njezin se stil pojavio u savršenom trenutku, kada je restoranska scena bila spremna za tamnu mat keramiku. Prije deset ili petnaest godina sav se domaći fine dining posluživao u bijelim, sjajnim i predimenzioniranim tanjurima s potpisom berlinskog Heringa. Vremena su se jako promijenila.
U “Broomu” na zagrebačkom Dolcu, koji kave poslužuje u njezinim šalicama, svi uvijek pitaju gdje se mogu kupiti. Pa ih sad i prodaju, mnogo ih turista traži.
Viktorija Bartolović dugo je radila na televiziji kao pomoćnica redatelja. To joj je, kako kaže, uzimalo 12, ponekad i 14 sati na dan.
- Keramikom sam se počela baviti kao i jogom, jer je meditativna, a ja sam već bila anksiozna, pod silnim stresom. Sad već godinu dana ne radim na televiziji - nije to više tako dobro plaćen posao, shvatila sam da mi se više isplati raditi ovo što jako volim, a i ljudima se sviđa.
Do njezinih predmeta pojedincima nije lako doći, velike narudžbe uzmu joj sve vrijeme.
- Često moram odbiti ljude jer nemam vremena. Ali, voljela bih imati neki showroom. Razmišljam čak i o pop-up storeu, unajmila bih na mjesec dana neki prostor i u njemu prodavala svoje stvari. Možda u Amsterdamu, gdje sam nedavno bila.
Viki nam je pripremila tri jela i poslužila ih u komadima koje je ispekla za tu svrhu. Pazila je da izgledaju lijepo u njezinu posuđu, ali i da budu fina. Losos mariniran u cikli, varivo s gljivama i kolač s pistacijama.
Kako sam se odlučila skuhati vam ova jela? Varivo kuham svaki dan, to je moj osobni comfort food, a druga dva… Malo sam prolistala kuharice, one su mi strast, neprestano ih kupujem. A htjela sam da jela izgledaju lijepo u ovom mojem posuđu.
I izgledaju, itekako, složili smo se. A i stvarno su jako fina.
Losos konzerviran u cikli s hrskavim krekerom, umakom od hrena i uljem od kopra
Utješno varivo koje diže iz mrtvih
Jednostavni kolač od pistacija s glazurom od jogurta i meda
