Ivica Jukić, vlasnik pizza busa Živa Vatra, o kojemu smo pisali, ove je zime privremeno zaustavio autobus i otvorio pizzeriju. Nakon prisutnosti u zagrebačkom Vrapču, a potom i u Zaprešiću, gdje je redovito parkirao autobus i posluživao pizze iz krušne peći, Jukić je preuzeo prostor bivše pekarne u Zrnetićevoj ulici, koja je zatvorila vrata prije nekoliko godina. Nije bila slučajnost, taj je prostor, također u Vrapču, Jukić već dobro poznavao, koristio ga je kao radionicu u kojoj je pripremao tijesto i organizirao pozadinsku logistiku pizza busa.
Tko je upoznao Jukića u autobusu, odmah će prepoznati rukopis. Lokal je primarno dostavni, no nekoliko stolova i bačvi gostima nudi mogućnost i da pizzu pojedu na licu mjesta. Na proljeće dolazi i terasa. Ponuda broji dvadesetak pizza i nekoliko panuozza, nešto šire nego u autobusu, a cijene su od 9,50 eura za margheritu do 13,90 eura za skuplje pizze. Meni će se sezonski nadopunjavati, a Jukić kaže da su eksperimentiranje i sezonalnost dvije stvari koje u autobusu nikad nije mogao u potpunosti ostvariti.
Filozofija je prepoznatljivo njegova: brašno, umak i sir dolaze iz Italije, suhomesnati proizvodi iz Hrvatske, istarski pršut, špek od obraza crne svinje, proizvodi malih OPG-ova. Ista ona ideja spajanja talijanske pizze i hrvatskih namirnica koja je funkcionirala u autobusu ovdje je samo jasnije izražena i ima više prostora za razvijanje. Tijesto fermentira dva do tri dana, ovisno o vremenskim uvjetima, kruhastije je od napoletane, hrskavo i ukusno. Onima koji su tijesto probali u busu, bit će odmah prepoznatljivo.
Peć je, kao i u autobusu, centralna točka priče, samo drugačija. Dok je ona u busu bila rađena po mjeri i ložena drvima, ovdje je krušna peć obložena šamotom, na struju i rotirajuća. To osigurava stabilnu temperaturu, efekt krušne peći bez drva, manje mirisa i manji rizik od nepravilnog pečenja. Vizualno je jedna od najdojmljivijih stvari u lokalu i, kao i autobus, odmah privlači pogled.
Kušali smo tri stvari s jelovnika. Slavonac (13 €) sa šunkom, kulenovom sekom, slavonskom slaninom, dimljenom kobasicom, šampinjonima, kalamata maslinama i origanom prilično je sočna piza, sastojci su dobri, slanina posebno, ali origano je nepotreban i jedini je element koji tu stvarno nema što raditi. Pizza Bus (13,90 €), s pestom od crnih tartufa, mozzarellom, slaninom od crne svinje, burratom, rukolom, pepper dropsima i cherry rajčicama, uvjerljivo je najzanimljivija na meniju, lagana, dobro složena i s jasnom idejom iza sebe. Cherry rajčice izvan sezone jedina su zamjerka. Panuozzo (6,60 €) s umakom, mozzarellom, edamerom, dimljenim sirom, istarskim pršutom i cherry rajčicama bio je jednostavan i dobro pečen.
Ono što sve troje povezuje jest tijesto. Hrskavo je na način koji kod napoletane nije uobičajen, a istovremeno dovoljno lagano da ne ostavlja težak dojam nakon pojedenog. Upravo je tu najveća razlika u odnosu na većinu pizza sličnog stila u gradu. Pizzaioli Žive Vatre stvorili su tijesto koje balansira između hrskavosti i lakoće, što zvuči jednostavno, a zapravo je teško postići.
Meni ima prostora za uređivanje. Origano se povremeno pojavljuje tamo gdje nije nužan, neke su pizze konceptualno previše bliske jedna drugoj, a poneka hrabrija kombinacija svakako bi obogatila ponudu. Jukić nam je najavio da će promjena biti, a s obzirom na to koliko je pažnje posvetio tijestu i sastojcima, nema razloga sumnjati da meni neće s vremenom dobiti na karakteru koji mu trenutačno tek ponegdje nedostaje.
Nova pizzerija u Zrnetićevoj prirodan je nastavak priče Žive Vatre. Autobus je bio ideja koja je dokazala da Jukić zna što radi, pizzerija je prostor u kojem ta ideja može narasti. Sezonalnost, eksperimentiranje, direktan kontakt s gostima, sve su to stvari koje je autobus najavljivao, a koje ovdje konačno imaju uvjete da se ostvare. Za one koji cijene dobro tijesto, ukusne sastojke i pizzu koja ne pokušava biti nešto što nije, Živa Vatra u Zrnetićevoj vrijedna je posjeta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....