‘Vrijeme za čaj‘ fraza je svima dobro poznata kada spominjemo Britance, a ceremonija poznatoj kao popodnevni čaj kod njih je jedno od ugodnijih iskustava ovjekovječeno u brojnim romanima, filmovima i serijama. No vrijeme za čaj više je od sendviča i čaja. Složena je to ceremonije, prepuna rituala.
Sve je započelo jednog poslijepodneva 1840. godine kada se vojvotkinja od Bedforda Anna Russell žalila na slabost. Bila je gladna, a do večere je trebalo čekati još satima. Tako je zamolila svoju sluškinju da joj uz uobičajeni popodnevni čaj doda razne grickalice. Nije poznato što su joj točno toga dana poslužili, no pretpostavlja se da je to bilo malo kruha s maslacem, džemom, te keksi.
Čaj kao piće postao je u Engleskoj popularan 1662., kada je Katarina Braganza došla iz Portugala u svojoj novoj ulozi engleske kraljice. Sa sobom je ponijela svakodnevnu naviku ispijanja čaja, pića koje se do tada u Engleskoj ispijalo samo kao lijek. Ubrzo je postalo pravi modni dodatak za imućne. Kasnije je Anna Russell sve podigla na novu razinu, a zalogaji uz čaj ubrzo su prošireni na raznoliku ponudu slanih i slatkih grickalica. To su bili sendviči punjeni rajčicom, šparogama, škampima, kavijarom, pa čak i kamenicama. Služili su se kolači i razna peciva, rolice, macaronsi...
Jedan od omiljenih nadjeva za sendviče uz čaj bili su svježi krastavci s krem sirom. Krastavci su bili čak i statusni simbol.
Popodnevni čaj je dobio odobrenje i kraljice Viktorije, a njezin je omiljeni kolač uz čaj imenovan baš u njezinu čast: ‘Victoria sponge‘ (biskvit punjen džemom od jagoda i kremom od maslaca).
Uskoro se pojavio prašak za pecivo pa su nastale i popularne britanske pogačice - scones, koje su se također obavezno posluživale uz čaj, a također su se punile pekmezom i šlagom.
Ubrzo je čaj s vrhnjem postao vrlo popularan, što se pojačalo razvojem željeznica koje su dovodile turiste u Englesku.
Popodnevni čaj bio je i način praćenja najnovijih vijesti i tračeva, ali i način da se ojača društveni status. Tadašnje su zvijezde često dijelile savjete kako pravilno skuhati čaj. Britanci su tada počeli stvarati vlastite protokole ispijanja čaja. Prvi koji je ponudio javnosti popodnevni čaj bio je Hotel Langham 1865. godine. Služili su ga u početku s nekoliko sendviča i par poslastica, kako bi dame prebrodile vrijeme do večere. Taj su primjer zatim slijedili i drugi hoteli poput Ritza. Pojavili su se i plesovi uz čaj.
Kada je Langham poslužio svoj prvi popodnevni čaj, iste je godine čajanka opisana i u djelu Lewisa Carrolla, ‘Alisa u zemlji čudesa‘. Tamo je autor kritizirao rituale engleskog popodnevnog čaja kao ‘nadrealnu i beskrajnu razonodu‘.
Čaj je u početku bio nevjerojatno skup luksuz za Engleze, Zakon o kompenzaciji iz 1784. smanjio je porez na uvoz listova čaja sa 119 % na 12,5 %, čineći piće pristupačnijim, iako i dalje skupljim. Uskoro su ga počeli konzumirati svi slojevi društva.
Vlasnici tvornica smatrali su da takvo popodnevno osvježenje može povećati produktivnost radnika i dati im energiju da izdrže do kraja dana. U višim se klasama čaj smatrao načinom hvalisanja, dok su radnici uživali u njemu kao u okrepljujućem piću.
I dok su viši slojevi viktorijanskog i edvardijanskog društva izlazili na mjesta poput Langhama i Ritza na popodnevni čaj, za sve ostale pojavile su se "čajane". Godine 1864. tvrtka Aerated Bread Company (ABC) otvorila je svoje prve čajane, poslužujući pristupačan jelovnik sa suhomesnatim proizvodima i pitama.
Popodnevni čaj je bio način popunjavanja vremena između ručka i večere, no negdje je on bio i sama večera. Mnogi Englezi, posebno na sjeveru, i dalje večeru zapravo nazivaju čajem, bilo da se služi curry, pomfrit ili pečenka, piše CNN.
Danas je popodnevni čaj toliko popularan da postoji i cijelo tržište tematskih popodnevnih čajanki, posebice onih za djecu, npr. s temom Peppa Pig, Harryja Pottera, Paddingtona i slično.
Za odrasle, tu su i čajevi s alkoholom: koktelima, tekilom, viskijem ili šampanjcem.
Danas je kod mnogih popodnevnih čajeva sam čaj zapravo neobavezan. Tradicionalno uključuje izbor sendviča i kolača, posluženih na višem pladnju s čajnikom. Varijacije su sada beskrajne, a popodnevni čaj je neizostavan dio hotela, restorana i kafića diljem zemlje. Više nije rezerviran samo za aristokraciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....