StoryEditor
DOBRI RESTORANI 2020.

RECENZIJA: "Nekoliko vrsta dobrog domaćeg kruha, salata i šalša ipak nisu dovoljne za dobar dojam gostionice koju sam imao u pamćenju kao solidnu."

U ovoj u pravom smislu gostionici u proteklih sam tridesetak godina jeo više puta. Najviše meso s roštilja po kojem su bili poznati i zbog kojeg sam prvi put na preporuku mnogih ušao u tu krčmu, kako je mnogi u Osijeku zovu.

Kod Ruže
Ul. Franje Kuhača 25
31 000 Osijek
031/206-066

Bilo je to u ono vrijeme kad u toj slavonskoj metropoli i nisi imao baš puno toga na izbor. Restorani, pogotovo “privatni”, mogli su se nabrojati na prste jedne ruke. Kada sam prije dvije godine zbog posla dva mjeseca boravio u Osijeku, ovdje sam dovodio i prijatelje, i to opet na roštilj ili neko slavonsko tradicionalno jelo. Bilo je ljetno doba i u sjeni njihove “vrtne bašte” bilo je jako ugodno. Nakon dvogodišnje pauze sada sam opet jeo u Ruži, u njihovu unutarnjem prostoru koji mi je ostao u pameti po dobroj atmosferi. Uređen je u kombinaciji rustikalnog i salona s početka 20. stoljeća.

 

Masivni hrastovi, tamno bajcani, grubo obrađeni stolovi za postolje imaju željezni donji dio šivaće mašine. Zidovi su gotovo “tapecirani” svakovrsnim slikama, a između njih ima i nekoliko antiknih predmeta, i jelenjih rogova, i punjenih ptica i stalaža s kolekcijom petrolejskih lampi... Uglavnom, nema što nema i super bi funkcioniralo za jednu od scena filma o Čarugi. Kad se uređivala, a bilo je to davno, sve što je gazda imao na umu (“Da Osijek vidi!”) nakrcao je u svoj restoran, i to je, dakako, onda bilo i dobro.

Danas djeluje prašno i memljivo i ne bi bilo na odmet sve to malo reducirati i posvijetliti prevladavajuće tamne tonove. No, to stvarno i nije toliko važno. Jeo sam i u puno gorim prostorima jer tu nisi došao kao kritičar interijera, što je sada u modi, već nasititi se nekog dobrog “domaćeg jela”. Baš zbog toga sam, sjećajući se prošlih finih zalogaja, ponovno sjeo za stol restorana u još uvijek prezapuštenoj Tvrđi koju su, srećom, gradski oci malo-pomalo počeli uređivati. Prvo su mi na stol stigle pašteta od pileće jetre, šalša od rajčica i rotkvice u tri posudice. To nisam naručio, ali mi je vrlo ljubazan konobar objasnio da moje glavno jelo još nije pečeno pa dok čekam...

 

Sve je to bilo servirano na dasci za rezanje u tri posudice. Vrlo efektno. Rotkvice k’o rotkvice, sad ih se i tako može kupiti, kao, uostalom. i sve povrće i onda kad im nije sezona (barem ona po prirodnim mijenama). Nije bila loša ni pašteta, iako bi se o okusima i ulozi jetra u cijelom tom minijaturnom kuharskom pothvatu dalo raspravljati, no sa šalšom su se istaknuli izvan svih očekivanja. Očito spravljena u njihovoj kuhinji, u sezoni paradajza, odlično začinjena i toliko ukusna da bih paštetu rado mijenjao za još jednu posudicu ove šalše, samo da sam prije znao i da sve to nije bio “pozdrav iz kuhinje”, dakle poklon.

A onda se ispekla “Rolovana teletina”, još u zagradi “(teleća prsa po šefovom receptu)”, pa su mi je donijeli iz kuhinje na poprilično velikom duguljastom tanjuru, kao veliku porciju. Meso je bilo dosta ukusno, no opna kojom su prsa obložena teško se rezala. Dobro bi došao bolji nož. O svemu ostalom na tanjuru zapravo je bolje ne pričati, ali kako mi je to poslanje... Dakle, prilozi: kuhana mrkva i mahuna iz leda izrazito kartonskog okusa. I najgora mrkva iz vrta, a takve sigurno ima puno u trapovima oko Osijeka kad je još nema na poljima, bolja je od ove an mas uzgojene na nekakvim holandskim polderima, pa strojno oguljena, blanširana i poleđena.

Iz vrećice je bio i pečeni krumpir sličnih kartonskih karakteristika. Možda je, iako ne vjerujem, gazdi to jeftinija opcija, ali da je loša, sigurno jest, a i sasvim dezavuira ono “po šefovom receptu”. Možda je to njegov benefit kuhinji da im pojednostavi pripremu, no sasvim je sigurno protiv gosta. Srećom, naručio sam i šopsku salatu, a ona je bila jako dobra zamjena za ove artificijelne priloge. Kako mi nije najmilija sirova paprika, tako sam molio da je izostave i napravili su je samo od svježih krastavaca i rajčica. Obilato su po njima stavili jako dobar polusvježi sir, pa da su i oni bili iz uvoza, nema veze. Kamuflaža im je bila jako uspješna. Nekoliko vrsta dobrog domaćeg kruha, salata i ona šalša ipak nisu dovoljne za dobar dojam ove gostionice koju sam imao u pamćenju kao solidnu. Možda im je bio loš dan pa ih svakako neću sasvim prekrižiti, više iz sentimentalnih razloga.

KATEGORIJA RESTORANA: Tradicionalni restoran

HRANA: 7/10

USLUGA: 8/10

AMBIJENT: 7/10

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. lipanj 2020 14:24