- Ma, mi smo je pekli za naše rudare, za našu djecu, obitelji, za sve prigode, jer to je dio naše tradicije - rekla nam je Ana Nikl koja i dandanas radi u obiteljskoj pekarnici.
Ona i desetak vrijednih radnica u smjeni, većinom iskusnih domaćica, kuharica i, naravno, pekarica iz Ruda, Samobora i okolice, ali pod budnim okom Andrejasa, sina koji je preuzeo brigu oko pekarnice te ujedno predsjednika Udruge Rudarska greblica, koji je upornošću uspio dobiti rješenje za zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla.
Autohtoni kolač
- Riječ je o tradicionalnom autohtonom kolaču koji, poput mojih predaka, potječe iz Ruda, odnosno mjesta Rovi, kako se zvalo mjesto u 13. stoljeću kada je u ovom kraju cvalo rudarstvo, kada su bila otvorena brojna okna bogata bakrenom rudom. Stanovništvo je bilo vrlo siromašno, a prema predaji, žene su počele pripremati rudarsku greblicu sredinom 16. stoljeća koristeći samo jednostavne sastojke - brašno, mlijeko, jaja i svježi kravlji sir, iz kojih su domišljatošću i umijećem stvorile jedinstven proizvod koji je služio kao obrok rudarima.
S vremenom je postao proizvod koji se povezivalo s rudarstvom (naziv dolazi od imena tradicionalnog alata zvanog greblica kojim se zagrijavao žar u krušnoj peći rudarskog doma) - ispričao nam je Andrejas, spretno savijajući krajeve rudarske greblice koju je potom ubacio u krušnu peć. Svaka se greblica donekle razlikuje, ovisno o umješnosti domaćice koja je priprema, ali da je zaštiti, odnosno da se definira njezin izgled, sastav i način izrade Andrejasa su potaknule različite verzije koje su se počele pojavljivati na tržištu.
Stroga pravila
- Svačega sam se nagledao. Neki su nudili pekarski proizvod koji je bio duplo deblji od tradicionalnog sa svakakvim nadjevima, pa i slatkim. Ako netko želi, može napraviti slatki proizvod, ali to nije rudarska greblica - naglasio je Andrejas. Dodao je da uvijek mora biti slana, s nadjevom od kravljeg sira ili uz dodatak mljevenih oraha, špinata, blitve, metvice, koprive, poriluka ili naribane žute mrkve.
Tijesto mora biti vrlo tanko, ne smije se dodavati puno kvasca, ručno valjano, a nakon nadjevanja rubovi se moraju utisnuti i zavrnuti prema gore kako nadjev tijekom pečenja ne bi iscurio. Potom se gornji sloj treba nekoliko puta probosti kako tijesto ne bi nabubrilo i ispucalo, a nakon pečenja gornji sloj tijesta treba premazati maslacem.
Uskoro je iz peći zamirisala rudarska greblica koju je Andrejas izrezao na kvadrate, a mi nismo mogli dočekati da se ohladi. Odlično, sad znamo da se, zahvaljujući certifikatu, može proizvoditi isključivo u Rudama i okolnim selima, a to su Cerje, Kotari, Braslovje, Prekrižje Plješivičko i Manja Vas.
Ovakvu koju smo sa slašću kušali može se nabaviti u pekari Nikl u Rudama, potom u njihovu kiosku u Samoboru te u nekim zagrebačkim dućanima kao što su Mrkvica, Grga Čvarak, Domaće i fino, Dobri plac i Špeceraj.
Rudarska greblica
TIJESTO:
minimalno 350 g brašna
3 žlice suncokretova (ili biljnog) ulja
do 10 g svinjske masti
1 jaje
oko 150 ml mlijeka
do 40 g maslaca
oko 150 ml vode
do 5 g soli
do 4 g šećera
do 200 ml kiselog vrhnja
do 2 g svježeg kvasca
NADJEV:
1 svježi kravlji sir
1 jaje
1 žlica suncokretova (ili biljnog) ulja
do 2 g soli
do 2 g šećera
Prema vlastitom izboru u tako pripremljen nadjev može se dodati i jedan od sljedećih sastojaka: mljeveni orasi, špinat, blitva, metvica, kopriva, poriluk ili naribana žuta mrkva. Od sastojaka zamijesiti tijesto i ostaviti ga na toplom da uzađe. Premijesiti ga, razvaljati i razvući valjkom. Polovicu staviti u namašćenu posudu za pečenje. Na nju ravnomjerno rasporediti nadjev pa prekriti drugom polovicom. Rubove zavrnuti prema gore kako nadjev ne bi iscurio. Vilicom probosti nekoliko puta preko tijesta. Peći u pećnici oko 40 minuta dok ne poprimi zlatnožutu boju. Nakon završetka pečenja greblicu premazati maslacem.