Bistro Sopal u Teslinoj ulici seli se na novu lokaciju, koja bi, prema svemu što znamo, trebala otvoriti vrata negdje na jesen. O toj promjeni, i o svemu ostalom što se mijenja u poslovanju chefice Katarine Vrenc i vlasnika Pere Đangradovića, pisali smo nedavno. No dok se čeka nova adresa, dok se razgovara o planovima i novim počecima, u razgovoru s Vrenc jedan nam je detalj zvučao osobito uzbudljivo: posljednji meni koji trenutačno nude u lokalu - best of Sopal. Nešto poput osobne retrospektive, sažetka svega što je Sopal bio i jest, pokušaj da se u jednom degustacijskom nizu sabere ono što je ovu adresu učinilo jednom od zanimljivijih u gradu. Naravno, ubrzo smo ga kušali. I, jasno, odličan je.
Kroz nekoliko slijedova koje smo kušali, Katarina Vrenc i Matija Petar Sušac nude retrospektivu poznatijih i manje poznatih jela Sopala, onih koja su osobni favoriti chefova, ali i gostiju. Servis i vinsku listu vodi Niko Grubušić, koji je, uz domaći kruh i herbalno maslinovo ulje, otvorio večer krasnim mineralnim sauvignonom biodinamičke austrijske vinarije Lieu Dit. Izvrsno se složilo i s prvim slijedom: ikejime brancinom obogaćenim gelom komorača, uljem od peršina, lovranskom trešnjom i komoračem u marinadi. Osvježavajuće, precizno, balansirano, sasvim sočno.
Ono što je uslijedilo, međutim, bilo je pravo iznenađenje. Veganski vitello tonnato, ali bez teletine: umjesto mesa, crvena jabuka marinirana u cikli, krema od cvjetače i ulje od peršina, posluženo s domaćom pitom. Genijalno. Jabuka je bila puna umamija i neočekivano hrskava, a krema od cvjetače funkcionirala je fantastično upravo zato što je bila grilana, pa je u sebi nosila sve one dimne note koje su cijelom jelu davale poseban štih. Prilično slojevito jelo.
Nastavili smo s dva jela koja su već odavno postala dio Sopalova kanona. Dashi mušule bile su, kao i uvijek, fenomenalne: prepune okusa, morski slane. A onda i crni rižoto koji, kao što već znaju redoviti gosti, zapravo i nije rižoto. Umjesto riže, paljena tjestenina od rižinog brašna, što cijelom jelu daje elastičniju, puniju teksturu, a tempura lignje na vrhu donose zabavnu, hrskavu dimenziju, što čini ovo jelo baš slasnim. Uz sve to pili smo bogatu Plančićevu Ager Reservu 2021.
Orzo s grdobinom i fermentiranom rotkvom koji je uslijedio bio je mali predah od jačih okusa. Suptilna slatkoća grdobine lijepo je kontrirala fermentiranoj rotkvi. Jelo je bilo prilično umirujuće. Suptilnost se prelila i u idući tanjur: grilani pagar uz kuhani grah s motrom, tehnički besprijekoran i nježan. Oba riblja jela funkcionirala su kao trenutak odmora unutar menija koji inače ne zazire od intenziteta. Pratila ih je Trapanova malvazija Uroboros 2022, kultni istarski oranž, sočan, meden, kompleksan i ekspresivan.
Nekoliko mesnih slijedova nastavilo je izvrsnim tempom. Bikov jezik s čičokom u gustom umaku bio je intenzivan i prebogat, jelo koje traži gutljaj vina između zalogaja. Sous vide teletina s grillanom bamijom osobni je favorit Vrenc, i to se osjetilo: teletina savršeno mekana, a bamija blago ljutkasta i oštrog karaktera, što je cijelom jelu dalo potrebnu živost. Kao preddesert stigla je i mlada paška janjetina, sočna, masna i posebno slana, onako kako ranoproljetna janjetina i mora biti. Uz mesna smo jela pili vjerojatno jedini monosortni prirodni merlot Dalmacije, Oklai Jekuše 2022 mladog vinara Cote. Koji je sasvim solidno nosio jela.
Deserti su bili jako dobri. Krema od rogača i lješnjaka u domaćem vučenom tijestu, koje je posebno prhko jer ga rade sa žumanjkom. No posljednji zalogaj te večeri ujedno je i najzanimljiviji: ganache od ljubičastog batata, orasi i spaljena talijanska meringa, uz funky kombuchu Sušca, briljantno su zatvorili večeru.
Na kraju smo kušali i prilično neočekivano vino, koje smo vidjeli samo u Sopalu, slatki furmint Oskara Maurera, velikog srpskog prirodnog vinara - botritična poslastica za završetak večeri.
Sve što smo u Sopalu jeli bilo je barem vrlo dobro, slasno i zabavno. Čini se da se u Sopalu nikada nije bolje kuhalo. Što je s jedne strane šteta, jer se sele, ali i uzbudljivo, jer novo poglavlje čeka na novoj adresi. Koliko smo doznali od chefice Vrenc, nova će lokacija biti znatno veća, nešto drukčijeg koncepta i s još širom vinskom kartom, koja je dolaskom Grubušića već znatno proširena. Osim vinske karte Grubušić je znatno doprinio i servisu bistroa, koji također nikad nije bio bolji. Posjet Sopalu zadnjih je dana gotovo obavezan, pogotovo ako ih nikada niste posjetili, jer je hrana izvrsna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....