Sinjska kuharica Mirjana Šošo, koja je na početku karijere iskustva stjecala u hotelu Le Meridien Lav naginjući prema slastičarstvu, pa je danas "softver" u najpoznatijoj sinjskoj slastičarnici Pinjur, u vrednovanju hrane ponosna je na lokalnu tradiciju. U tom je kontekstu nezaobilazna u pripremi domaće spize kada se za stolom u naselju Čitluk, zaseok Šošo, okupljaju članovi obitelji i prijatelji. Takva okupljanja ovoga ljeta događala su se u dugom nizu.
Do Šošića u Čitluku stiže se od državne ceste D1 preko Karakašice. U samom zaseoku Šošo nad nekadašnjim starim kamenim kućama dominiraju novogradnje. Veseli što se kamene građevine obnavljaju i pretvaraju u konobe i ugodna mjesta za druženje. Ima ideja da ih se nekoliko grupiranih iskoristi u turističke svrhe, kao mjesta gdje bi se daleko od gradske vreve, u ambijentu seoskog ugođaja gostima nudili užici za dušu i okrjepa za tijelo. Ako smo dobro shvatili, takva ideja kao moguća budućnost vrzma se i po glavi naše domaćice Mirjane.
Ispred Mirjanine obiteljske kuće zatekli smo njenog supruga Antu kako u ruci drži okruglu roštijeru (škrovadu, plitki pekač) napunjenu svježim "blagom božjim". Ante je već dobro ugrijan, o čemu svjedoči znoj koji mu se cijedi niz lice. Kako i ne bi kad je na 35 Celzijevih u hladu punih sat vremena ložio vatru kako bi pripremio komin za peku. U roštijeri je janjeća peka, jedan od sljedova koje je Mirjana odredila servirati te večeri.
"Peka je svima dragi zalogaj. Za ovu prigodu u roštijeru smo stavili oko 3,5 kilograma mlade janjetine koju smo nabavili od jednog ovčara iz sela Bitelić. Janje je sisalo samo majčino mlijeko, a majka je pasla škrtu, ničim zagađeni travu. Ekološki sto posto. Stavili smo otprilike jednaku količinu krumpira, koji je Ante iskopao iz našega vrta. Iz istoga vrta su i jedna kapula te mala kitica ružmarina. Roštijeru sam prije punjenja namazala domaćom svinjskom masti, sve skupa posolila i sada je na Anti da on obavi svoj dio posla. Ne sumnjam u njega jer ih je ispekao bezbroj", objašnjava nam domaćica kako se priprema jedna od delicija vrlo cijenjenih u sinjskoj, alkarskoj krajini.
Osim janjetine ispod peke s krumpirima, Mirjana je za tu večer i oveće društvo pripremila još pohanog pivca i pohane žabe, uz kruh ispod peke. Za predjelo su pripremljeni domaći pršut i panceta, mladi sir i uštipci. Izbor deserta sveo se na Starinsku tortu od oraja, orahnjaču i savijaču od jabuka. Startalo se s aperitivom od domaće travarice ili, za one koji vole slatko, višnjevače, a zalogaji glavnih sljedova zalijevali su se pošipom i plavcem malim, koje je u svojoj konobi proizveo Mirjanin prvi susjed i rođak njenog muža, prezimenjak Joko, i to od grožđa pošipa iz Čare i plavca malog s Dingača. Joko radi takvo vino jer ga voli njegov brat Siniša.
Uz supruga Antu koji je, osim za komin i peku, bio zadužen za rezanje pršuta i pancete, Mirjani su u pripremi tolike hrane i njenog serviranja pomagale nevjesta Helena, bratova supruga te susjeda i prijateljica Nikolina Bilandžić, koja je uz dekoriranje stola pokazala da znalački reže fete mladog sira.
Mirjana sa suprugom i dvoje djece, kćerkom i sinom, živi u obiteljskoj kući, na katu. U prizemlju je živjela Antina majka. Mirjani je za ovakve prigode izvanredno došla kuhinja pokojne svekrve.
"Sada, kada je Ante ‘zaprećao‘, peku, ja mogu krenuti s pripremom uštipaka", kaže Mirjana i znamenuje se.
"Smjesu za uštipke radim od jednog kilograma bijelog i 30 dekagrama crnog brašna koje nabavljam iz vodenice u Grabu. Dodam tri domaća jaja koje snesu koke iz našega kočaka, litru mlijeka od krave koja pase tu na livadi, jedan čep rakije loze i soli po ukusu. Kada zamiješam smjesu, obavezno je probam, onako sirovu. U staroj željeznoj tavi dobro zagrijem svinjsku mast, od svinje koju je Ante ugojio i imala je preko 250 kilograma. Svi koji su probali moje uštipke kažu da su vrhunski", ističe Mirjana, a mi nakon degustacije potvrđujemo da ukusnijih nismo probali.
Inače, Mirjana ispečene uštipke najprije stavlja cijediti od vruće masti na grubi papir od škartoca, a kada se tu dobro ocijede, prebacuje ih na papirnati ubrus da on upije preostali višak masnoće.
"Sada ćemo se prebaciti na pohanje domaćeg pivca koji je još ovoga jutra kukurijekao u našem dvorištu. Očišćenog pivca sam tranširala na način da sam posebno odvojila batake, zabatke i krila. Prsni filet sam izdvojila i ostavila, a sve drugo sam stavila zajedno kuhati dodajući u lonac sol, zapečenu kapulu i listove peršina. Kuhalo se malo duže jer je pivac bio star preko šest mjeseci i već je imao tvrđe, ali zato puno ukusnije meso. Tako sam dobila skuhano meso pivca i izvrsnu juhu. U juhi sam zakuhala ranije pripremljene njoke. Inače bih voljela da sam na ovoj juhi skuhala puru, ali nestalo mi je brašna od domaćeg kukuruza. Skuhane batake, zabatke i krila najprije začinim i potom ih paniram i poham. Paniram ih tako da ih zavaljam u bijelo brašno, potom u žbaćena jaja i prije stavljanja u tavu u krušne mrvice. Na kraju na tavu u vruće ulje. I to je to", opisuje Mirjana.
Po istom principu Mirjana je pohala cetinske žabe koje je, kaže, jedva nabavila jer je potražnja za njima u ovo predalkarsko vrijeme u Sinju i cetinskom kraju puno veća od ponude.
Kada je već privodila glavninu poslova kraju, a sunce se spremalo skriti iza planina Visoke i Svilaje, na scenu je stupila Nikolina.
"Uz ovako finu hranu ja dekoracijom moram stvoriti ugođaj prilagođen ambijentu, da bude oku ugodno jer će nepcima sigurno biti. Dok sam postavljala stol, vidjela sam poglede znatiželjnih prolaznika u vozilima. Vjerujem da su se pitali zašto je pripremljena ova fešta, ženi li se netko ili udaje, je li pristiglo novorođenče ili nešto drugo", kazuje Nikolina šeretski namigujući.
Na te Nikolinine riječi domaćica Mirjana, koja je završila s kuhinjom, dodaje da je njihov zaseok Šošo kakav se samo poželjeti može. Mještani se druže, ispomažu, posuđuju jedan od drugoga ako u posljednji trenutak uoče da je nešto pomanjkalo.
"Evo, nestalo mi je šećera u prahu. Donijela mi je susjeda punu čašu. Tko ima tako divno susjedstvo i tko takve odnose može platiti. Nitko", naglašava Mirjana Šošo odgovarajući na osobni upit.
Na kraju, pitamo domaćicu zašto je sebična, zašto svojim kulinarskim znanjem i umijećem, ne samo putem slastica u tvrtki gdje je zaposlena, već posebno i delicijama koje je pripremila za ovo okupljanje rodbine i prijatelja, ne bi usrećivala puno veći broj ljudi.
"Razmišljam o tome. Možda se i dogodi", zaključila je naša domaćica Mirjana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....