Niti jedna svečanost u Aziji ne može proći bez mochija, ljepljivog kolačića od riže. Priprema započinje mljevenjem kuhane riže, a obično se koristi ljepljiva sorta mochigoma koja se oblikuje u gustu, podatnu pastu. Nakon toga ljepljiva smjesa se oblikuje u male kuglice. Ni danas nije potpuno jasno porijeklo mochija. Iako bi mu korijeni mogli biti kineski, mochi se danas uglavnom povezuje s Japanom, no pripremaju ga i u ostalim azijskim državama gdje je postao važan dio gastronomske kulture. Zapisi upućuju da su se prvi mochiji radili već za vrijeme dinastije Yayoi i tad su u njima uživali samo najbogatiji pripadnici društva. Takva dekadencija zadržana je sve do dinastije Heian kad su se mochiji počeli pripremati i za proslave vjerskih svečanosti, jer su ljudi vjerovali da donose sreću i zdravlje.
Danas ima valjda milijun vrsta mochija. Iako se mochi uglavnom svrstava pod kategoriju deserata, postoje i slani koji se obično služe uz razne juhe.
Jedan od najzanimljivijih mochija pripremila nam je Maša Salopek dok je radila na mjestu glavne pastry chefice u slovenskoj Hiši Franko. Bio je to neodoljiv kolačić od ljepljive riže upotpunjen mladim slovenskim sirom zemljankom koji je obložen karameliziranim lješnjacima i kokicama od heljde. Kad smo nakon snimanja sjedile na terasi Hiše Franko, Maša nam je otkrila kako ova izvedba mochija ima i osobnu poveznicu s Čakovcem i upravo je zato ubacila heljdu koja je duboko integrirana u gastronomsku kulturu hrvatskog sjevera. Ideju i odvažnost za spajanje naizgled nespojivih okusa dobila je za vrijeme jedne ture u Bangkoku kad je s Anom Roš i Leonardom Fonsecom pojela goleme količine mochija. Pamtimo i jako dobru izvedbu mochija Tvrtka Šakote. Bila je to njegova interpretacija makovnjače gdje je povezao svoju fascinaciju Japanom i hommage tradiciji.
Ovaj poznati mochi shop Nakatanidou nalazi se u centru grada Nara, a specijaliziran je za yomogi mochi poznatiji još kao Kusa mochi koji se radi od biljke divljeg pelina, a karakterističan je zbog duboke zelene boje. Poseban spektakl je svjedočiti pripremi mochija jer osoblje priprema mochi tradicionalnom metodom lupanja batićem kako bi mochi pretvorili ljepljivu rižu u divno rastezljivu, glatku smjesu. Kako bi se održao ritam lupanja, osoblje povikuje razne pokliče, a brzina kojom to rade je impresivna!