U zagrebačkom bistrou i pekarnici Salo nedavno su u ponudu uveli jela za brunch. I ne bi to bilo ništa neobično da, jedna od dvije osobe koja stoji iza Sala, uz Matiju Belkovića, nije i chef Tvrtko Šakota. Čovjek koji je u gastronomskim krugovima poznat po tome što ne pristaje na kompromise i uglavnom bježi od trendova. Budući da je brunch u Zagrebu trenutačno iznimno popularan, nekako bismo od Šakote očekivali da će, kao i uvijek, elegantno zaobići sve što ima veze s tim pojmom i ponuditi nešto potpuno suprotno, tradicionalnije, ali u svom stilu, kao uostalom i uvijek do sada. No, čini se da smo se prevarili.
S obzirom na to da o brunchu u Salu slušamo otkad su ga uveli u ponudu, dobivamo preporuke i različite komentare, ovih smo se dana zaputili isprobati što to nude. U petak poslijepodne, oko 13 i 30 sati, Salo je bilo lijepo popunjeno, za stolovima su se izmjenjivali gosti i naručivali totalno različita jela. Od komiške pogače, koja inače stoji u vitrini, preko jela za ručak koja u ponudi imaju već neko vrijeme, pa sve do noviteta za brunch. Budući da smo većinu jela koja poslužuju cijeli dan već isprobali, među kojima su nam favoriti turska jaja na Šakotin način, o čemu smo već pisali, a volimo i njihov tost, u potpunosti smo se okrenuli novim tanjurima s brunch menija.
Naručili smo tako pileću juhu a la ramen (14 €), slanu palačinku od rižinog brašna (14 €), slatke štrukle a la Suzette (14 €) i burger od odležane govedine (18 €). Za navedene cijene očekivali smo puno.
Ramen na Salo način poslužuju s pilećim okruglicama, koje su odlične, dobro začinjene, napravljene od komadića kuhane piletine, kompaktne su i ne raspadaju se na dodir, zatim s domaćim rezancima u koje dodaju i svoj kiseli kvasac, mariniranim jajem i korjenastim povrćem, u našem slučaju mrkvom. Ova juha bila nam je, zapravo, najbolje jelo koje smo kušali. Topla, utješna, s velikom količinom rezanaca koji su zadržali teksturu i nisu postali gnjecavi, i bogatim temeljcem - juha kakvu si rado skuhamo i kod kuće, samo ne s tolikom predanošću detaljima.
Slana palačinka punjena je kremastim nadjevom od jadranskih kozica i lungićem, a poslužena uz svježu salatu s preljevom od đumbira. Iako sama palačinka nema neki poseban okus, punjenje je bogato, gusto, moćno i ona jedna komponenta koja vas tjera da jelo pojedete do kraja. Lungić i kozice zajedno funkcioniraju iznenađujuće dobro. Salata je također ukusna, i to zahvaljujući osvježavajućem preljevu.
Burger je, pak, nešto sasvim drugačije od onoga što smo očekivali pod tim pojmom. Onda smo se sjetili gdje se nalazimo i zaključili da je to zapravo i logično. Meso je teksturom jako meko i pomalo gnjecavo, barem ono što smo uspjeli osjetiti uz silne dodatke. U pitanju je inače odležana govedina s kojijem, koji, kako nam je nedavno objasnio Ivan Zidar, na meso djeluje slično kao dugotrajno odležavanje, samo u puno kraćem vremenu. U burgeru se, uz meso, nalazi i tartar od cikle, pečeni batat, domaći kečap, kimchi vrhnje, čili ulje i svježe povrće. Dakle, zbilja puno elemenata. Pomalo je nezgodan za konzumaciju, prsti će vam gotovo sigurno biti ljubičasti od cikle i općenito tartar velikim dijelom preuzima glavnu ulogu u svakom zalogaju. Razumijemo stil, poštujemo predanost, ali nismo ostali oduševljeni.
Slatke štrukle a la suzette bile su posljednje jelo koje smo kušali i, nakon mega burgera, ugodno su nas iznenadile. Fino tijesto, karamela od sirutke i komadići korice naranče funkcionirali su baš dobro. Ideja da se francuski klasik kao što su crepes suzette pretvori u hrvatsko jelo prilično nam je zanimljiva i ovo je, kada bolje razmislimo, zapravo klasičan potpis chefa Šakote. Sami štrukli nisu bili previše slatki, što nam se također svidjelo i ovo je jedan od onih deserata koji će se najviše svidjeti onima koji vole ozbiljne slastice ‘za odrasle‘.
Osim navedenih jela, na meniju za brunch, koji poslužuju od 10 i 30 do 16 sati, nalazi se još i humus od graha s povrćem, istarskim maslinovim uljem i flatbreadom i vege burger od kvinoje, amaranta, leće, tempeha, tofua, s domaćim fermentiranim vrhnjem u sourdough pecivu, i uz dodatak salate, domaćeg kečapa i tartara od cikle.
Kada ste u Salu, ručak morate popratiti i njihovom kombuchom, koja je sada puno bolja nego što je bila kada smo je zadnji puta pili, ali i kavom, koja je ponajbolja u gradu.
Kada zbrojimo sve dojmove, na juhu bismo se uvijek rado vratili, ponovili bismo i palačinku i štrukle, a od ostalih jela, poširano jaje u domaćem jogurtu s čili uljem (10 €) i tost s gljivama, šunkom i sirom (10 €) dalje ostaju naši vječni favoriti za doručak, ručak ili gablec u Salu. Kao i najbolja vrijednost za novac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....