Instagram može biti itekako koristan ako se njime znate pametno služiti. Jedan od posljednjih dokaza tome je i profil na kojem je na početku stajao samo velikim tiskanim slovima ispisan natpis ‘NOMU nije sir‘, a o kojem se već i tada naveliko pričalo. Iza njega, ispostavilo se poslije, stoji Minja Adriana Bilić, kulinarska entuzijastica i u svom krugu ljudi prilično popularna osoba, jer smo za nju i njezine sireve i prije nego što smo joj se javili dobili dvije preporuke od istih takvih zaljubljenika u gastronomiju. Minja je Istrijanka koja je odrasla s pinjatom i kuhačom u ruci, kako kaže sama za sebe, vječno uz bok nonama Eleonori i Mariucci, ispred šporeta, doma u Fažani, gdje je svaki obrok obilježio poseban dio dana, gdje su se oduvijek cijenile domaće namirnice i jednostavnost pripreme.
"Kod nas se povrće i voće jelo direktno iz vrta, a ruke su uvijek bile zaprljane zemljom. Fokus je bio na organskom uzgoju. Iz te cijele ljubavi rodila se i želja za prelaskom na biljnu prehranu i započela sam eksperimentirati s veganskim varijantama tradicionalnih receptura. S obzirom na to da je veganima sir često ‘kamen spoticanja‘, a da je za njega teško pronaći zdravu, organsku, a istovremeno autentičnu alternativu, odlučila sam se uhvatiti u koštac upravo s tim izazovom", rekla nam je Minja.
Tako se rodio NOMU, brend 100 posto prirodnih, veganskih, fermentiranih biljnih proizvoda na bazi indijskih oraščića i badema, proizveden tako da se poštuje tradicionalna metoda izrade sira, ali bez laktoze, glutena i aditiva. Minja trenutačno proizvodi roquefort, camembert, skutu i gratin, koji je veganska varijanta tvrđeg sira i o svakom od njih priča s posebnim ponosom.
"Osim orašastih plodova, kokosovog mlijeka i soli, roquefort i camembert sadrže i plemenite plijesni i, zapravo, cijeli je proces proizvodnje jednak proizvodnji tradicionalnog sira, u kontroliranim uvjetima temperature i vlage. Moj camembert i roquefort, recimo, sazrijevaju 25 do 30 dana", objasnila nam je.
"Mogu reći da se cijela ideja nametnula prirodno. U obitelji smo skoro svi biljojedi, i moja mama, i nona, a moja sestra je meso prestala jesti s deset godina i već 25 godina ‘trubi‘ o tome kako nema ozbiljne alternative siru. Prvi pokušaji su bili s probioticima za ljudsku upotrebu s pomoću kojih sam kontrolirala fermentaciju. Ta testna faza trajala je otprilike godinu dana. Vagala sam idealnu ravnotežu među sastojcima kako bi NOMU imao što kvalitetniji omjer masti i proteina i što kvalitetniju nutritivnu vrijednost. U komunikaciji s ostalim proizvođačima veganskih proizvoda, koji su pokušavali isto, razmjenom informacija koja je bila užasno bitna komponenta procesa proizvodnje, saznala sam da neki od njih koriste mikroorganizme, starter kulture za fermentaciju i plemenite plijesni uzgojene na biljnim podlogama. Zaintrigiralo me i odlučila sam probati tu varijantu. Testirala sam ju također otprilike godinu dana. Pokazalo se to kao pun pogodak."
O svojim proizvodima dugo nikome ništa nije govorila, jer ih je najprije htjela dovesti do savršenstva, a onda, kada je bila spremna, organizirala druženje s 20-ak prijatelja, vegana, vegetarijanaca, svejeda, i poslužila im nekoliko jela u kojima su se nalazili njezini veganski sirevi.
"Znala sam da sam na pravom putu kada su nevegani slistili sve sljedove u uvjerenju da jedu tradicionalni sir", rekla nam je i dodala da je to upravo ono što i njezini kupci mogu očekivati od proizvoda koje im nudi.
Jedino što je djelomično drugačije jest tekstura, ali kada se njezini sirevi spoje s ostalom hranom, teško je primijetiti da je riječ o veganskom proizvodu. Najbolje od svega, niti jedan proizvod ne sadrži nikakve nepotrebne dodatke, zgušnjivače, imaju pun okus, a i njezinoj sestri se sviđaju, što je, kaže Minja, već ogromna stvar.
Minji je camembert najdraži sir koji radi, zbog zemljastog okusa, ali voli ih sve i posebno je ponosna na sastav koji je, nekoliko puta ističe, potpuno ‘čist‘. Nije stoga čudno što je već s pojavom na društvenim mrežama svojim proizvodima pobudila toliki interes, ne samo kod vegana, nego i onih koji uvijek paze što u sebe unose.
"A plus je i to što su proizvodi vizualno primamljivi, jer ambalažu radi ekipa iz lokalne dizajnerske firme Kasheta", dodala je Minja, koja se inače već neko vrijeme bavi fermentacijama.
Fermentira samonikle plodove i bilje ili plodove koji dolaze iz ekološkog uzgoja lokalnih proizvođača, pri čemu posebno cijeni Eko Siljan. Osim sireva, posebno ističe i svoj kimchi, ljuti umak te kiseli kupus s kurkumom i divljim češnjakom.
I dok koncentrirano pokušavamo pratiti njezine riječi i odgovore, sada je sve o čemu maštamo jedna je bogata plata sireva koje bismo u svako doba dana uparili upravo s kimchijem i dobrim kiselim kruhom. Eh, kakva bi to gozba bila, da nam je Minja samo bliže!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....