U svijetu gastronomije, a ujedno i marketinga koji je prati, tradicija je riječ koja se često koristi, a brojke poput 150 godina postojanja zvuče moćno jer ljudi vole osjećaj dugovječnosti i baštine. No, rijetko kada ta brojka nosi težinu kakvu ima u slučaju obitelji Ferlin. Njihovo imanje u malom istarskom selu Gržini, nedaleko od Žminja, nije samo priča o poljoprivredi, već o životu neraskidivo vezanom uz zemlju, o baštini koja ne živi u pričama, već u svakodnevnom radu. Generacije Ferlinovih ovdje uzgajaju životinje, proizvode hranu, beru ljekovito bilje i njeguju tradiciju izrade narodnih nošnji.
Posjećujemo ih više od 20 godina, s povremenim razmacima, a naš nedavni dolazak samo je potvrdio zašto je ovo mjesto, s jelovnikom od svega desetak jela, toliko posebno. Obitelj Ferlin njeguje onaj starinski, gotovo zaboravljeni pristup gostu, s gostoljubivošću na prvome mjestu, pristup u kojem gost s vremenom postaje prijatelj kuće. Zato je najava dolaska ključna, ne zbog formalnog radnog vremena, već zato što se ovdje svako jelo za svakog gosta priprema s potpunom posvećenošću i od samih temelja.
Nakon nekoliko godina izbivanja, ponovno nas je zapuhnuo nostalgični prizor kamene kuće, velikog dvorišta i onog prepoznatljivog mirisa seoskog imanja. Put do njih vodi uskim cestama, pokraj starijih mještana koje možda blago živcira što moderan automobil remeti njihov mir, ali svejedno uzvraćaju osmijehom. Konoba obitelji Ferlin, u koju smo u protekla dva desetljeća svratili barem 30 puta, može primiti 50-ak gostiju unutra, a ljeti još barem toliko na prostranoj terasi. Veća prostorija uz kamin rezervirana je za proslave i fešte, dok je manja, uz kuhinju, intimnija. Nema ljepšeg osjećaja nego za hladnih dana sjediti uz vatru kamina, što smo često i činili. Iako je nedavno preminula nona, koja je godinama bila topli autoritet ovog doma, posao danas s jednakom strašću vode njeni unuci, koje pamtimo još dok su bili mladići.
Doček slijedi poznati, gostoljubivi ritual koji započinje ponudom domaćih aperitiva. Iako je njihova travarica izvrsna, naš odabir gotovo uvijek padne na slatkasti liker nalik teraninu. Iako jelovnik postoji, redoviti gosti uglavnom unaprijed znaju što će naručiti, držeći se provjerenih favorita. Za one koji dolaze prvi put, ponuda je esencija istarske tradicije. Hladna predjela su naresci i sirevi, a mi smo se ovoga puta odlučili za sirnu platu. Ovčji, kravlji i skuta – sva tri sira bila su fantastična, aromatična i punog okusa. Uz njih stiže i plata domaćeg ukiseljenog povrća, s koje, po nepisanom pravilu, uvijek prvo nestane sočni balancan.
Slijede juhe: krepka goveđa s domaćim rezancima, bez ikakvih naznaka umjetnih dodataka koji bi narušili njezin okus, te maneštra spravljena po starinski - gusta, mirisna i besprijekorno začinjena. Porcije su toliko izdašne da je jedna juha dovoljna za dvoje.
Glavna jela dijele se u dvije kategorije, na tjestenine, zbog kojih se ovdje vraćamo, te mesna jela ispod peke poput janjetine, odojka i teletine. Meso dolazi ili s njihove male farme ili od susjednih, lokalnih uzgajivača, pa znate da jedete proizvod čije porijeklo nije upitno. Ipak, zvijezde naših posjeta oduvijek su tjestenine. Budući da ih ručno rade u četiri varijante, ovog puta smo, kako bismo se podsjetili okusa mladosti, kušali sve četiri. Prvo su stigli fuži i njoki s boškarinom. Umak je bio sočan i blaže začinjen kako bi se naglasio okus mesa, a domaća tjestenina ga je savršeno upila. Fuži su bili izvrsni, no njoki su bili priča za sebe - ručno oblikovani, nepravilni, a opet perfektno kuhani. Zasigurno jedni od boljih njoka koje smo jeli ove godine.
Zatim je uslijedio njihov specijalitet, nešto nalik tačkrlama. Ovdje ih rade kao raviole punjene sirom, prelivene umakom od skorupe i posute poprženim škorupom od mlijeka. To jelo balansira na granici slatkog i slanog, bogato i zamamno, toliko slasno da uvijek prvo nestane sa stola. Četvrta pašta bila je sezonska, pljukanci s izdašnim komadima šumskih gljiva, sljubljeni s umakom od domaćeg bijelog vina.
Slatki dio jelovnika također slijedi tradiciju. U ponudi su kolač od mrkve, dnevni kolač koji je ovoga puta bio torta od sira, te nezaobilazne istarske fritule s grožđicama, posute šećerom. Karta pića namjerno je sažeta, jer se sve vrti oko vina kuće. Naš odabir, crno vino, vjerojatno teran, pokazao se kao pun pogodak - bilo je to zasigurno vino s minimalnom intervencijom, nesputano i s izraženim kiselinama koje su odlično pratile bogatu hranu. Između ostaloga, upravo takav autentičan stil vina danas doživljava svoj veliki povratak na scenu.
Nakon obroka slijedi neizostavan ritual – šetnja do štale. Danas nas tamo pozdravlja nekoliko svinja i krava, no s neizmjernom toplinom sjećamo se vremena kada je imanje bilo dom i jednom simpatičnom magarcu. Posvuda unaokolo, prizori su koji griju dušu: brojne kokoške i pokoji pijetao, vrt koji buja od povrća i zlatne hrpe bundeva što čekaju tešku jesen. Nekoć smo i sami, kao djeca, trčkarali tim istim dvorištem. Iako su godine prošle, onaj osjećaj čiste, nevine dječje radosti i duboke povezanosti s prirodom ostaje jednako snažan i stvaran. Kao i osjećaj panike naših roditelja kad bismo na kratko vrijeme nestali, pa bismo se pojavili umrljani blatom.
Ipak, unatoč vrhunskoj hrani, autentičnoj atmosferi i našoj nostalgiji za dječačkim dobom, pravi razlog zbog kojeg se gosti, pa tako i mi, desetljećima vraćaju jest sama obitelj Ferlin. Njihovo gostoprimstvo, toplina i predanost čine srž ovog mjesta. Hrana je ovdje jednostavna, iskrena, domaća, lišena svih modernih tehnika, i iznimno dobra. Kod Ferlina se uvijek zna na što se dolazi, na okuse koji se ne mijenjaju i na osjećaj da ste se, kao razmetni sin nakon dugogodišnjeg izbivanja, vratili kući.
Vjerojatno se ponuda ovdje nikada neće ni promijeniti, i baš zbog toga ih volimo. Stoga, ako se nađete u Istri, naša je najtoplija preporuka da ih nazovete, dogovorite termin i dovedete svoje najdraže. Okupite se i prepustite čistom užitku domaće hrane i topline obitelji Ferlin. Tko zna, možda i vi, ali i vaša djeca jednog dana budu trčkarala dvorištem dok se iz kuhinje širi miris maneštre, a sunce obasjava ovo imanje na kojem je vrijeme, na najljepši mogući način, stalo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....