Zinfandel je, kao što smo prije desetak godina saznali, jedna vrlo raširena sorta. Proslavila se u SAD-u gdje je zaslužna za popularni slatkasti, masovni i jeftini proizvod ružičaste boje zvan White Zinfandel, ali i za neke ozbiljno dobre crnjake visoke koncentracije “dalmatinskog” karaktera, dakle punog tijela, naglašene snage i istaknute zrelosti. U Italiji je ista sorta također dobro znana pod nazivom primitivo i od nje se dobivaju masovni, rustikalniji i pristupačni crnjaci s juga Italije. U Crnoj Gori i Makedoniji je poznajemo pod nazivom kratošija i tamo, za razliku od prethodna dva sinonima i porijekla, daje elegantnija i jeftinija vina nego, recimo, puno popularniji vranac. U Hrvatskoj tu sortu poznajemo pod tri imena - tribidrag, crljenak i pribidrag, a u nas se, za razliku od ostalih zemalja, stilski izričaj još traži jer je tek nedavno ponovno zasađena u značajnijim količinama.
Popularnost tribidraga u Hrvatskoj je poletjela u nebo kad se saznalo da je jedan od roditelja plavca malog i da je istovremeno ista sorta kao superpopularni kalifornijiski zinfandel. Terenskim istraživanjem znanstvenika s Agronomskog fakulteta otkrilo se nešto starih nasada, ali je sorta zapravo bila gotovo izumrla pa su se novi vinogradi zasadili sadnicama američkih i talijanskih loza. Izrasli su širom Dalmacije, od Petrčana kod Zadra, preko Brača, okolice Šibenika, Kaštela i Makarske sve do Pelješca i Komarne. Međutim, iako su loze pristigle iz Italije i Amerike, s njihovim vinima dalmatinski tribidrag nema puno dodirnih točaka. Jedino im je zajedničko da se radi o ranoj sorti, zbog čega u Italiji i nosi takav naziv, te da svugdje nimalo ne oskudijeva kiselinama, što u toplim regijama malo kojoj crnoj sorti uspijeva.
Najbolje se to vidi po ovom dvoboju koji je priređen u baš u svrhu usporedbe, što je zapravo još jedan doprinos teoriji da je geografska pozicija najmanje jednako važna kao i sorta pri formiranju konačnog izgleda vina, drugim riječima da je terroir uvijek na prvome mjestu. U Kaliforniji jedino vinarija Ridge uz još nekolicinu zna ukrotiti raskošan potencijal ove sorte i napraviti od njega savršeno uravnoteženo vino visoke klase, dok ostali uglavnom završe kao nekakav simpatično džemasti i superkoncentrirani debeljko. U Dalmaciji je po dosadašnjem (ipak kratkom) iskustvu drugačiji slučaj. Osobito na položajima poput Komarne ili sjeverne Dalmacije, gdje je elegancija ako se grožđe bere ranije (često i u kolovozu) prirođena. Dalmatinski tribidrag ili crljenak je često vrlo živo vino, s aromama višnje maraske i crnog bobičastog voća, ponekad punog tijela, ponekad srednjeg, zatim ponekad s ostatkom šećera, a ponekad sasvim suh.
Ova druga, suha, varijanta je sve popularnija i izgleda da restorateri preferiraju baš nju, zbog čega popularnost i prodaja Rizmana i Stine, koji to vješto utjelovljuju, stalno raste. Rano je još za finalne prognoze, ali tribidrag je izgleda ipak potpuno različit od zinfanadela. Nisu baš različiti kao Stanio i Olio, ali mogli bismo ih opisati kao obrambene igrače europskog i američkog nogometa. Jedan je golem kao planina, a drugi manji i vižljast, ali jednako čvrst.
RIZMAN TRIBIDRAG 2016. Cijena: 142 kn (Miva) Ocjena: 91/100
Duboke i žive, neprozirne rubinske crvene boje s blagim refleksom ljubičaste koji upućuje na mlađu dob vina. Intenzivnog i atraktivnog mirisa s jakim pečatom autentičnosti, na višnju marasku i borovnice pomiješane s primjesama kože, mediteranskim biljem i tračkom dima. U ustima otkriva svu ljepotu vina školovanog da izrazi mjesto odakle dolazi, kao i sortu od koje je nastalo, bez zloupotrebe drva, šećera ili nečega trećeg. Živo je i bogato istovremeno, umjerene snage i srednje punog tijela, a nimalo ne oskudijeva okusom, kako intenzitetom tako i kompleksnošću ili trajanjem. Čvrsti taninski okvir daje do znanja da vino dolazi s juga, ali sjajno dozirana svježina mogla bi zavarati mnoge. Voćnost je obilna i živa, a jako je izražena i mineralnost koja u ovom slučaju asocira na kredu. Vino je lišeno prezrelosti i koncentracije, u savršenom je balansu između punoće i elegancije te predstavlja izvrstan omjer cijene i kvalitete. Trošiti ga se može odmah, iako će najbolje pokazati tek za godinu do dvije kad mladenačka ekspresivnost malo omekša. Savršeno će popratiti bifteke i druge sočnije odreske s roštilja, a zbog iznimne ekspresivnosti bilo bi uputno uvijek ga konzumirati uz hranu.
SEGHESIO ZINFANDEL 2014. Cijena: 185 kn (Enozoik) Ocjena: 90/100
Boja je duboka, tamna i neprozirna, također rubinska, samo s manje živosti od Rizmana te s prvim elementima ciglaste na obrubu. To je i očekivano s obzirom na godište berbe i tip vina. Miris je također bogat, s puno zrelih aroma džemastog voća te obilnim primjesama začinskog karaktera, a osobito su izraženi vanilija, hrast i cappuccino. U ustima je vino snažno i toplo, iznimno visoke koncentracije, sa svojevrsnom paprenom pikantnošću na finišu te zrelom voćnošću tipa pekmez od šljive na sredini. Na prvi pogled ovo vino djeluje puno “dalmatinskije” od prethodnog zbog koncentracije i topline, ali za sortu tribidrag u kalifornijskom vinogorju Sonoma ovo je zapravo očekivani stil. Uz džemastost se na retrookusu još dobiva umjerena zadimljenost te svojevrsna slast. Za ljubitelje takozvanih velikih vina (koncentriranih) ovo je odličan omjer kvalitete. Podsjeća na tradicionalni dingač s malim ostatkom šećera. Pikantan, topao, džemast i slastan. Servirati ga uz jaču hranu, dalmatinska pašticada bila bi savršen spoj, a jednako dobro će popratiti vepra ili jelena.