Stare sorte, neke čak i zaboravljene, imaju svoju veliku šansu za povratak, upravo sada, to jest u godinama pred nama. Kad se prošle godine na velikom kušanju selekcije neotkrivenih ili još nedovoljno afirmiranih vina u zagrebačkom klubu Peti kupe, pod nazivom Petit tasting, koju su svojim glasovima sastavili vodeći sommelieri i vinski novinari iz cijele zemlje, između četrdesetak uzoraka našlo čak tri vina od sorte trnjak, bio je to siguran znak da se vjerojatno radi o sorti svijetle budućnosti. Naime, proizvođača trnjka ima tek tri do četiri u Hrvatskoj, još toliko u Hercegovini, pa je činjenica da je od svega desetak postojećih etiketa čak tri našlo mjesto među elitnom skupinom od četrdeset vina iz cijele Hrvatske siguran znak da za nju postoji ozbiljan tržišni interes. Trnjak nije jedini, tu su donedavno izumrla svrdlovina, nevidljiva zlatarica, ljutun, dobričić i druge sorte koje trenutačno sve redom lako pronalaze tržište i jasan je to signal vinarima i kupcima vina da se stvari mijenjaju u korist zanemarenih sorata iz prošlih vremena.
Nije se taj trend rodio preko noći. Već dulje neki entuzijastični vinari pokušavaju tradicionalne sorte svojih krajeva sačuvati i afirmirati, ali nikada to zapravo nije bio lagan posao. Kupci vole jednostavne i razumljive poruke, i kada se jedan pošip ili malvazija probiju kao što jesu i postanu popularni, ljudi nakon toga uglavnom ne žele pamtiti ništa drugo, već se povode za tim pouzdanim rješenjem bez zalaženja u nesigurne vode otkrivanja drugačijih i neafirmiranih. Stoga impuls sa spomenute lanjske izložbe zaista ohrabruje. Vrijednost starih vinskih sorata nekoga kraja je u tome što vinima daje pečat autentičnosti, karakteristike kakve nema niti jedno drugo vino, pa posljedično daje pun smisao ideji o vinu kao teritorijalnom proizvodu, kojem okus i mirisi trebaju iskusnog pilca podsjećati na porijeklo i mjesto nastanka. Vino je po tome jedinstven slučaj, jedini proizvod koji u svojim genima ima ugrađene specifičnosti podneblja u kojem je rođeno i po tome je zapravo vrlo slično ljudima. Dalmatinsko vino ima dalmatinska svojstva, zagorsko zagorska, slavonsko slavonska, a istarsko istarska. Hrvatska je u tom smislu sretna, jer ima tisućljetnu tradiciju uzgoja vinove loze u cijeloj zemlji, tijekom tog razdoblja rodilo se niz sorata prilagođenih specifičnostima svakog podneblja i posljedično s karakterističnim svojstvima koja ih čine originalnim i neponovljivim. Stoga s velikom pažnjom treba promatrati svaki pokušaj neke vinarije da sačuva ili nanovo zasadi bilo koju staru i tradicionalnu sortu. To su uvijek hrabri i tržišno gledano neizvjesni potezi koji traže svaku moguću podršku vinske scene.
Možda prva obitelj koja je zagrizla u očuvanje i afirmaciju starih sorti jest Plančić koja je u svojoj vinariji na Hvaru još u devedesetima gurala tradicionalne i sasvim anonimne hvarske sorte poput drnekuše, prča i bogdanuše. Potonja, bogdanuša, nešto je poznatija jer je uzgaja veći broj hvarskih vinarija i danas je temelj laganih i osvježavajućih ljetnih vina povišenih kiselina otoka Hvara, ali je izvan Hvara i dalje sasvim nepoznata. Međutim, glavni kapitalac i potencijalni oslonac za budućnost iz trisa koji su ponudila braća Plančić je drnekuša. Veličanstvena sorta crnoga grožđa koja daje raspon vina od fantastičnih i karakternih roséa, preko elegantnih i živahnih crnjaka, pa sve do gustih i snažnih crnih vina kad dolazi s posebnih pozicija. Dakle, ima predispozicije dati vino tipa jednog Chianti Classica i istovremeno jednog Amaronea.
Dalmacija je generalno ključna regija za očuvanje starih sorti, jer je povijesno gledano jedina uspjela sačuvati sortnu raznolikost nakon pošasti filoksere i ostalih američkih nametnika početkom prošlog stoljeća. Svaki dio Dalmacije uspio je sačuvati nešto od starih sorata, a osobito otočje srednje i južne Dalmacije. Jedina stvar koje je iskočila iz mase bio je plavac mali koji je zagospodario cijelim južnim Jadranom kada su u pitanju crne sorte.
Ostatak Hrvatske također ima svoje adute. U Istri se lokalna malvazija već etablirala u svevremensku zvijezdu koja je iz vinskih listi restorana zastupljenošću izgurala i internacionalne uspješnice poput chardonnaya, rieslinga ili sauvignona bijelog. Sada se Istrani trude sličnu stvar napraviti s teranom, drugom najvažnijom sortom Istre.
U Bregovitoj Hrvatskoj cijeli niz sorata doživljava revalorizaciju. Na prvom je mjestu pušipel, koji još zovu moslavac, šipon, furmint i mosler, ovisno o zemlji i regiji u kojoj se uzgaja. Ta je sorta svojevrsni lokalni odgovor na riesling, s jednakim potencijalom nakupljanja plemenite plijesni i dugogodišnjeg dozrijevanja. Zatim moslavački škrlet, pa prigorska kraljevina, a u zadnje vrijeme i Zagorci pokušavaju oživjeti uzgoj starih belina, nekad solidno zastupljenih, a danas gotovo izumrlih.
U Slavoniji i Podunavlju je najteža situacija po pitanju raznovrsnosti starih sorata od kojih su preživjele jedino graševina i frankovka. Sve su drugo uglavnom internacionalne sorte, s iznimkom vinarije Krauthaker koja velike napore ulaže u afirmaciju zelenca (u Austriji rotgipflera), tradicionalne sorte koja savršeno funkcionira u podneblju kutjevačkog kraja.
Koje su to male tradicionalne sorte koje danas imaju potencijal postati srednjostrujaške ili čak vodeće u nekim mikroregijama i na koje tržište pozitivno reagira u ovom trenutku? Krenimo u njihovo otkrivanje, s napomenom da na popisu koji slijedi nema onih tradicionalnih domaćih sorti koje su već afirmirane ili koje su čak lideri po zastupljenosti u svojoj regiji. Dakle, prije svega nema graševine, plavca malog i malvazije, a zatim i pošipa, maraštine, plavine, terana, babića i frankovke.
CRNE SORTE
TRNJAK
Trnjak, ili u literaturi još rudežuša, nekad je bila vodeća crna sorta dijela Dalmatinske zagore na potezu od Imotskog do Vrgorca, a važna je bila i u susjednoj Hercegovini. Širenjem utjecaja internacionalnih sorti i rodnije plavine svojedobno je sasvim izgubila na popularnosti i postala vrlo sporadična. U tradiciji je bila sastavnica višesortnih kupaža i okosnica takozvanog domaćeg vina, ali se njena zastupljenost dolaskom merlota, cabernet sauvignona i plavine u te krajeve stalno smanjivala. Iako je posjedovala izvrstan potencijal za kvalitetu, nije se na tržištu mogla nositi s primorskim i otočnim vinskim sortama, a osobito plavcem malim koji je jednostavno imao bolji imidž kod kupaca. Vodeća vinarija Imotske krajine, vinarija Grabovac, uzgajala je trnjak od svojih početaka i miješala ga u kupaži naziva Modro jezero, s uglavnom bordoškim sortama. Stvari su se počele mijenjati s uspjehom hercegovačkih trnjaka u susjedstvu. Vinarijama Nuić i Škegro su vina od trnjka danas najtraženija vina u podrumu, a plasiraju ga najvećim dijelom u Hrvatsku. Dalmatinski vinari brzo su uvidjeli priliku i promjenu tržišnog raspoloženja, pa su vinarije Jerković i Grabovac potom napravile vlastita monosortna vina od te sorte koju su već desetljećima imali u svojim podrumima, a potom su počeli i ostali od kojih vrijedi izdvojiti još i vinariju Gašpar i vinariju Čitluk. Radi o sorti fantastičnih svojstava koja prirodno čuva balans između zrelosti i svježine, kod koje nema opasnosti od hiperkoncentracije i prosušenosti, kojoj se ne dešavaju umorne džemaste ili skuhane arome, koja ima svoju herbalno voćnu stranu, poput cabernet franca ili cabernet sauvignona, a koja je na kraju sasvim originalna i svoja i može dati velika vina. Vina od trnjka su obično srednjeg do punog tijela, jako su pogodna za dozrijevanje u drvu koje ga dodatno zaokružuje, a ne oduzima mu autentični živi karakter.
GRABOVAC TRNJAK RISERVA 2020
Obitelj Grabovac nedvojbeno je ponajbolja vinarija dalmatinskog zaleđa s nizom izvrsnih vina u gotovo svakom razredu vina kojim se bave, od pjenušaca preko mirnih bijelih vina do crnih vina. Osobito su važni za sortu trnjak koju uzgajaju desetljećima, a koju su prije stavljali u blend s drugim sortama pod etiketom Modro jezero. Izdvojivši ga kao monosortno vino pokazali su da nije podređen drugima iz blenda nego da daje fantastičnu kvalitetu i da je savršeno prilagođena klimi dalmatinskog zaleđa. Obilježava je savršen balans između koncentracije i elegancije, uglađeni tanini, svojevrsna sočnost, dobre i vidljive kiseline, što ga čini savršenim food vinom te postojanost i potencijal za daljnji razvoj u boci. Puno je sličniji klasičnim crnim vinima recimo Bordeauxa ili Bergeraca nego mediteranskim masivnim crnjacima.
DRNEKUŠA
Drnekuša ili darnekuša autohtona je sorta otoka Hvara. Spada u crne sorte, međutim, zbog slabije obojenosti kožice boja konačnog vina je svjetlija u odnosu na druge crne sorte Dalmacije i slična je boji pinota crnog. Skromna tržišna prisutnost posljedica je popularnosti masivnih crnih vina poput plavca malog i babića koji imaju upravo suprotna svojstva od ove sorte. Elegantnije je strukture, nježnijih aroma, mekanih tanina te zavodljive sočnosti. Daje neke od najljepših dalmatinskih roséa, s velikodušnim kiselinama, koji za razliku od drugih roséa mogu dozrijevati i nekoliko godina. Pionir drnekuša u širem smislu je obitelj Plančić s Hvara, koja je još u devedesetima na tržište stavljala njeno monosortno vino. Poslije je još pažnju na nju skrenula danas ugašena vinarija Ahearne s izvrsnim roséom, a danas najviše plijene vina vinarije Braća Plančić s dva tipa drnekuše, s jednom guste i intenzivne strukture, punog tijela, s obiljem aroma višnje i likera od višnje i s drugom elegantnijom koja stilski sliči chianti classicu, dakle značajno elegantnije, umjerenih alkohola, lijepe svježine, s nešto zemljastih nota na nosu i s višnjama maraskama na retrookusu. Drnekuša je i jedna od rijetkih crnih sorti u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj koja lijepo izražava i mineralne arome. Potencijal za vina najviše klase je tu, a bilo bi lijepo, kao i u slučaju zelenca, vidjeti je zasađeno u značajno većem broju.
PLANČIĆ, DARNEKUŠA 2017
Elegantna hvarska darnekuša bljeđe je boje od većine crnjaka, ali po intenzitetu okusa im je ravnopravna. Ovaj primjerak iz vinarije Plančić je osobito lijep. Providne je rubinskocrvene boje. Slojevitog mirisa voćnog karaktera, s asocijacijom na šumsko voće i trešnju. Okusa živog i sočnog, elegantnog, s dosta intenziteta, savršeno uravnoteženih kiselina koje daju dojam svježine te s privlačnom sočnošću na retrookusu. Blažih tanina bez stezanja, ali koji su opet tu i jasno se iscrtavaju, tek toliko da sočnosti daju kičmu i pospješe trajanje. Idealno uz nedjeljna pileća i teleća pečenja s mrkvom i mladim krumpirom.
TRIBIDRAG
Tribidrag ili još crljenak kaštelanski, pribidrag, zinfandel, kratošija i primitivo. Autohtona dalmatinska crna sorta (iako se javlja i Crna Gora kao zemlja porijekla zadnjih godina) koja je prije stoljeća i pol bila vodeća crna sorta Dalmacije, te čije se ime spominje u dokumentima još iz 15. stoljeća. U svijetu je popularnija nego u domovini, naročito pod nazivom zinfandel. U zadnjih 15 godina, od kada se otkrilo njeno srodstvo s najvažnijom crnom sortom Dalmacije – plavcem malim, ponovno se sadi i uzgaja širom Dalmacije. Osim u Hrvatskoj nalazimo je još u Crnoj Gori i Makedoniji pod nazivom kratošija, u Italiji pod nazivom primitivo i u Kaliforniji pod nazivom zinfandel. Karakterizira je da jako lako nakuplja ekstrakt i sladore, a pritom zadržava vrlo visoku razinu kiselina, pa vina često mogu biti blago slatkasta, koncentrirana i slasna, s dodirom kiselkastosti. K tome spada među najranije crne sorte u Dalmaciji čija se berba može obaviti već tijekom osmog mjeseca. Zbog tih svojstva je iznimno popularna kao materijal za ružičasta vina. U Kaliforniji je taj oblik vina ujedno i najmasovniji način upotrebe te sorte. Tamo se od zinfandela najčešće proizvodi slatkasti rose naziva White Zin. Istovremeno su i neka od najboljih crnih vina od iste sorte smještena u Kaliforniji, a proizvode ih vinarije kao što je Ridge, čija vina ujedno spadaju među najbolja crna vina svijeta. Tribidragu dakle potencijala za kvalitetu ne nedostaje. Sam se naziv tribidrag nekako najviše primio na tržištu, iako se kaštelanski vinari zbog tog jako bune, smatrajući da ime sorte u Hrvatskoj nije trebalo mijenjati iz prvobitnog naziva crljenak kaštelanski u tribidrag. Ostali dijelovi Dalmacije je nazivaju ili tribidrag ili zinfandel, ovisno tko im je primarno targetirano tržište, stranci ili domaći kupci. Položaji poput Postupa, blizu mora i izloženi neprekidnoj toplini, daju jako koncentrirana vina kalifornijskog karaktera, čemu je najbolji primjer zinfandel vinarije Korta Katarina. Komarna kao položaj daje bitno elegantnija vina, ali još uvijek mediteranskog karaktera. U zaleđu Dalmacije se pokazuje elegantnije lice, sličnije kontinentalnim crnim vinima, recimo iz Slavonije, a u zaleđu Zadra se postiže visoka koncentracija, ali i vrlo visoka kiselina, koja zna predstavljati izazov. U Kaštelima pokazuje različite rezultate, ovisno o nadmorskoj visini. Vinogradi na strminama i na većoj visini na planini Kozjak daju iznimnu koncentraciju i posljedično visoke alkohole, a oni niže s plodnijim tlom daju daleko umjerenije i tijelom elegantnije vino. Vina za istaknuti su ona iz vinarija Rizman, Korta Katarina, Benmosché, Stina, Zlatan otok, Testament, Ante Sladić, Kraljevski vinogradi, Vuina, Bedalov, Matela, Kastel Sikuli, Putalj i Krolo.
RIZMAN TRIBIDRAG 2022
Izvrsno vino zrelijeg karaktera od većine domaćih tribidraga, koji inače imaju življe kiseline. Ovdje su one u savršenom balansu, a osim toga uravnotežena je i koncentracija koje ima niti previše niti premalo. Dozrijevao je u francuskom hrastu gdje je omekšao i izbrusio aromatski profil, dobrih je i tvrdih te zrelih tanina, ugodno zadimljen, s obiljem krasnog zrelog višnjastog i šljivastog voća na finišu. Osim toga tu je prisutan i blagi savoury karakter, takozvana mineralnost i blagi salinitet.
LASINA
Lasina ili ponekad lasin donedavno je bila anonimna sorta koja danas polako prerasta u popularnu i jednu od traženijih domaćih crnih sorti šibenskog zaleđa. Još je vrlo skromno zastupljena, broj zasađenih vinograda, iako raste, malen je. Međutim, do prije desetak godina nije ju se moglo naći kao monosortno vino, jer uglavnom se miješala s babićem i plavinom kao domaće vino ili vino kuće u restoranima. Javnost su svojim monosortnim vinima prvi zainteresirali vinarije Ante Sladić i Bibich, a ubrzo su im se pridružili i drugi pa se danas na tržištu može naći pet-šest etiketa pod tom sortom. Lasina se ubraja u jedan od enoloških bisera Dalmacije. Aromatski je uvjerljiva i intenzivna, karaktera i ljepote usporedive s onom pinota crnog. Njen veliki potencijal je danas prepoznat, jer postiže visoke cijene, odmah nakon plavca malog i babića s najboljih položaja. Njena svijetla boja i blaži tanini bili su u prošlosti razlog zbog kojeg su vinari bježali od nje, međutim danas, kada su elegantnija vina umjerenih alkohola s manje grubosti u okusu na cijeni, potražnja za ovom autentičnom sortom raste.
ANTE SLADIĆ, LASINA 2021
Sjajno vino. Izraženijeg tanina nego što je bio slučaj u prethodnim berbama koji su isticale pinotovski karakter sorte. Ovo puno više podsjeća na nebbiolo i Pijemont nego na Burgundiju. Ugodna višnja na nosu, potom kupina, šumski pod i tamna čokolada. Solidne koncentracije, intenzivno u ustima, dugačkog trajanja, s griottom i kolačem od višnje na retrookusu, kao i blago pikantnim začinima. Vrlo slojevito, vrlo atraktivno i vrlo postojano.
DOBRIČIĆ
Dobričić je dalmatinska autohtona sorta koja se danas može naći još jedino na otoku Šolti i u obližnjim kaštelanskim vinogradima, a može se reći da se ipak sve više vraća na tržište. Naročito nakon što ju je važna kaštelanska vinarija Markus ponovno zasadila u ozbiljnijim količinama na matičnoj Šolti. Zbog iznimno tamne boje u prošlosti je služila u komercijalnim kupažama velikih vinarija za popravljanje obojenosti vina. Otkad se otkrilo da je u srodstvu s plavcem malim, interes za njom raste, pa se sada kao monosortno vino može pronaći u podrumima barem desetak vinara. Okusom je sličnija babiću nego plavcu, međutim, ima više boje i manje tanina i od jedne i druge sorte. Može se reći da je i nijansu elegantnija od njih, što je čini privlačnom restoraterima koji su u vječnoj potrazi za umjerenijim vinima koje neće zatvarati apetit, već ga potaknuti. Kvalitetom može biti ravnopravna najpoznatijim internacionalnim sortama. Izvrsno dozrijeva, voli klasični dalmatinski krš, sitnih je bobica i zbog toga umjerene rodnosti. Kao vino je bogate strukture, čvrstih tanina i neprozirne tamne crvene boje.
BEDALOV DOBRIČIĆ 2021
Vino koje je nedavno ponijelo velika 94 boda na ocjenjivanju dalmatinskih vina, povodom posjeta utjecajnog međunarodnog vinskog pisca i kritičara, Andrewa Jeffords. Posjeduje sva tipična svojstva dobričića, dobro je obojeno i neprozirno, nešto mekših tanina od drugih dalmatinskih crnjaka, s puno crvenog, a i crnog voća na nosu i u ustima. Sjajnog balansa, ne steže niti grije, s impresivnom dubinom i svojevrsnom raskoši na nepcu, s puno zavodljivih nota jako zrelog trešnjastog voća na retrookusu.
SVRDLOVINA
Svrdlovina, autohtona crna sorta iz Ravnih kotara, smatrala se izumrlom i izgubljenom, a prve nove vinograde s njom je zasadila obitelj Anić iz vinarije Figurica na položajima kod mjesta Smilčić u želji da ima u ponudi originalnu crnu sortu svog kraja. Prvijenac je pokazao izvrstan rezultat već u svojim prvim berbama, da bi, koju godinu kasnije kada je istu sortu zasadila i vinarija Bora obitelji Žuža, taj potencijal dobio konačnu potvrdu i naznačio da se radi o ozbiljno dobroj sorti. Prva svrdlovina iz vinarije Bora, iako ubrana s loza samo tri godine starosti, pokazala je tako dobre rezultate da pretendira biti ozbiljan konkurent babiću i plavcu u zoni premium vina. K tome, prva Bora svrdlovina je lansirana kao mlado vino dozrijevano u inoksu gdje sigurno nije moglo razviti svoj puni potencijal, a već je pokazalo impresivnu slojevitost, balans, zaokruženost i punoću. Zrela voćnost je glavna osobina vina od svrdlovine, zatim za dalmatinske pojmove vrlo uglađeni tanini, pa na kraju mekana i sočna tekstura s obiljem prezrele višnje maraske i nešto šumskog voća na finišu. Svrdlovina je sorta koja daje atraktivna i slojevita vina zasad neslućenog potencijala.
BORA SVRDLOVINA 2022
Tek drugi primjerak ove autohtone zadarske sorte na tržištu, buteljiran u bocu, pokazuje strahovit potencijal. Ova je berba dodatno stasala u vidu dozrijevanja u odnosu na prethodnu iz 2021. koja je isto bila izvrsna, ali i kvalitetom koja je dodatno rasla. Pokazuje fantastičnu slojevitost, balans, koncentraciju, zaokruženost i punoću. Zrela voćnost je njena glavna osobina, zatim vrlo uglađeni tanini, pa mekana i sočna tekstura s obiljem prezrele višnje maraske i nešto šumskog voća na finišu. Atraktivno i slojevito vino neslućenog potencijala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....