U gradu koji se posljednjih godina gastronomski prilično brzo mijenja, gablec je ostao jedna od rijetkih čvrstih konstanti. Zagrebački gablec ne traži velike kulinarske geste, nego korektne cijene, pristojne porcije i svakodnevnu, nepretencioznu hranu koja daje energiju za izgurati dan. Osim toga, gablec je i važna stanka u radnome danu, kratki predah u kojem se gradski ritam barem nakratko usporava. Dobar gablec zato je mnogo više od usputnog obroka: on je mali dnevni podsjetnik da ugostiteljstvo još uvijek može biti jednostavno, funkcionalno i ugodno.
Na toj logici temelji se i Gableraj Poma, otvoren prije svega nekoliko mjeseci u Maksimirskom naselju. Riječ je o malom, domaćinski uređenom bistrou s dnevnom ponudom gableca i nevelikom a la carte ponudom, koji očito računa na goste željne pristupačnog, toplog i uredno skuhanog ručka. U gradu u kojem i najobičniji odlazak na ručak postaje neočekivano skup, Pomine cijene djeluju gotovo osvježavajuće normalno.
Dnevna ponuda uključuje juhe, i razna glavna jela, dok a la carte dio donosi nekoliko hladnih jela, roštilj, jela po narudžbi te različite tjestenine, rižota i nekoliko ribljih jela. Tu su i pizze, ali njih bismo ovdje ipak zaobišli. Većina glavnih jela kreće se ispod deset eura, što ovom mjestu odmah daje ozbiljan kvartovski argument, dok su prilozi i salate ispod pet eura.
Mi smo krenuli s juhom od gljiva i juhom od rajčice, obje po pet eura. Juha od gljiva bila je gusta, sočna i okrepljujuća, upravo onakva kakvu čovjek poželi usred radnog dana. Juha od rajčice bila je blaža i blago slatkasta, ali sasvim ukusna i lijepo začinjena. Obje su juhe lijepo prezentirane i velikih porcija.
Nastavili smo sa šopskom salatom za pet eura, jednostavnom, ali vrlo dobrom, ponajviše zahvaljujući neobično ukusnom zrnatom siru. Teleći rižoto bio je bogat i intenzivan, pun aroma parmezana i soka teletine; jedina zamjerka bila je malčice prekuhana riža, zbog koje je jelo ostalo korak od zaista odličnog. Dapače, bili smo ugodno iznenađeni jer je riječ o jednom od ukusnijih rižota koji smo jeli u posljednje vrijeme. Fuži s tartufima bili su ukusni, tjestenina perfektno kuhana, ali umak suviše vodenast. No, s obzirom na cijenu od 10 eura, teško je puno prigovoriti, jer mnoga mjesta naplaćuju puno više za ovo jelo, a da pritom nisu ništa uspješniji u izvedbi.
Servis je bio jedna od ugodnijih strana posjeta. Konobari su ljubazni i pažljivi, redovito provjeravaju je li s gostima sve u redu, preporuke su pouzdane i dobro pogođene, a tanjuri stižu bez dugog čekanja. Sve to zajedno daje ručku ugodan ritam, koji je kod gableca jednako važan kao i ono što se nalazi na tanjuru. U lokalu koji živi od dnevnog ritma gostiju, to nije mala stvar. Ambijent je također vrlo ugodan.
Gableraj Poma možda nije restoran visoke kategorije, niti to želi biti, ali hrana je doista dobra. Teleći rižoto bio je jedno od boljih jela koja smo nedavno probali, juhe su bile iznimno ukusne, a ambijent topao i ugodan. Od mnogih mjesta koje smo u posljednje vrijeme posjetili, Poma je jedno od onih koja najlakše preporučujemo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....