Ako vas je na tržnici i ovo proljeće privukla rabarbara, povrtnica koja izgleda kao ušminkani celer, odvažite se, uzmite svežanj i od nje napravite desert ili dva. Njene stabljike znaju biti duge od 30 do 60 centimetara, a mogu biti crvenkaste, zelene ili pak kombinacija tih dviju boja. Niti jedna od njih ne označava stupanj zrelosti same, biljke pa ako je imate u vrtu, nemojte se time voditi. Umjesto toga, uberite je kada naraste baš koliko ste zamislili!
Neka vam se na stolu nađe...
Izbjegavajte jesti njeno lišće jer je većinom kiselo, a može uzrokovati i probavne smetnje. Ni korijen rabarbare se ustvari ne jede, iako se u Kini već tisućama godina koristi kao lijek za sporu probavu. Imate li s time problema, uvijek možete probati, no nemojte pretjerivati! Izvorno dolazi s područja Kine i Rusije, a u Europu je prokrijumčarena krajem 18. stoljeća.
Svoju popularnost na europskom tlu stekla je u Velikoj Britaniji, gdje su se od njenih stabljika tradicionalno radili pekmezi i pite, a uvijek ih se kombinira sa šećerom jer nisu prirodno slatke, nego se razlikuju samo po jačini kiselosti. Pritom je stabljika vlaknasta, kao što je to primjerice stabljika celera, pa se rijetko jede sasvim sirova.
Za društvo ovog vikenda pripremite...
Kada raste, rabarbari ne godi sunčeva svjetlost. Umjesto toga, često je se presađuje u prostore plastenika, gdje raste u mraku i u toplijim uvjetima kako bi izrasla visoka i što manje kisela. Budući da se već pojavila na domaćim tržnicama, donosimo nekoliko prijedloga što od nje spremiti!
Kada vam ostane starog kruha od njega složite...
DESERT OD KRUHA, KREME I RABARBARE
