Meso divlje svinje, odnosno vepra cijenjena je delicija, ali se što iz neznanja, što iz straha u kućanstvima rijetko priprema. Upravo je sada pravo vrijeme da se škrinje i hladnjaci napune mesom vepra jer se zbog prevencije, odnosno zaštite od dolaska bolesti iz susjednih krajeva mora smanjiti njihova populacija. Da se razumijemo, to je meso potpuno zdravo jer nakon odstrela mora proći veterinarske kontrole prije nego što se plasira u dućane, odnosno mesnice. Može se očekivati da će, s obzirom na količinu predviđenog odstrela (cca 50.000 kom.), i cijena biti prihvatljiva.
Prema projekcijama, populacija divlje svinje obnovit će se za dvije do tri godine, kad i opasnost od potencijalne pošasti zaraze prođe. Upravo je to bila prigoda da se naša ekipa uputi u okolicu Novog Marofa i započne mukotrpne pregovore s lovcima jer smo najprije morali raspravljati o mitovima o pripremi, receptima, marinadama, potom neke od recepata i kušati, pa i malo zaliti.
Naš časnik za vezu, lovac Vlado, podijelio je više nego pregršt savjeta te se pojavio s malim veprićem koji očišćen nije imao više od 12 kg - i komentirao da je baš takve obožavao Obelix pečene na ražnju.
Naši su planovi bili sasvim drugačiji - od ideja da pripremamo peku, kobasice i ražnjiće do bolognesea, gulaša i pašteta. Stavili smo veprića preko ramena i uputili se u maksimirsku šumu - u kućicu prijatelja Dražena, a ondje nas je dočekao komin te smo nakuhavali cijeli dan na vatri bez štednjaka, indukcija i drugih modernih izuma, dok nije nestala veprovina, ali i pokoji metar drva. Mužjak vepra, odnosno divlje svinje može težiti i do 300 kg, ženke (krmače) dostižu težinu do 150 kg, a stariji primjerci imaju tvrđe meso pa ih prije pripreme uobičajeno treba marinirati dva do tri dana - marinade su gotovo uvijek mokre i pripremaju se od prokuhanog korjenastog povrća u vodi, vinu i octu.
Mladi i mali primjerci ne zahtijevaju prethodno mariniranje i imaju slatkast okus, pa u pripremi treba voditi računa da se okusi balansiraju vinom kako jelo ne bi bilo preslatko. Naše kuhanje išlo je u smjeru da iskoristimo sve dijelove na raspolaganju, pa smo odvojili plećke i butove, skinuli sve meso s rebara i vrata te krenuli s pripremom. Ostatke rebara i kostiju iskoristili smo kao podlogu za temeljac te smo dio samljeli i napravili ragu, kobasice, pljeskavice (i dva ćevapa), gulaš te peku. Plan je bio da napravimo dio buta “na savur” te paštetu, ali nismo imali više materijala. Iako se na prvi pogled čini da priprema zahtijeva mnogo posla, zapravo nije bilo tako jer kada smo samljeli meso, dobili smo tri jela, dio smo izrezali na kockice za gulaš, a but smo samo stavili ispod peke.
Naše inicijalno društvo od samo dva člana tijekom dana sve se više širilo, pa su se i pri kuhanju recepti mijenjali i dorađivali, a posebnu notu našem gulašu u verziji 2.0 dale su miješane gljive koje smo dodali pred sam kraj. Stoga, strah i oprez koji mnogi imaju kada je divljač u pitanju potpuno su neosnovani te predlažemo da slobodno upitate omiljenog mesara može li vam pribaviti komad veprovine.
Butić pod pekom
Asterixove kobasice
Pljeskavice
Ragu a la bolognese
Gulaš
