Zagrebački restoran ManO2 dobar je razlog za uputiti se u Radničku cestu na poslovni ručak, ali i na privatnu večeru nakon kraja radnog dana, kada većina poslovnih zgrada u ulici utihne. Upravo smo to i učinili usred ljeta pa je opća pustoš ulice bila još izraženija te nam rezervacija zapravo nije bila potrebna, no vjerujemo da je s dolaskom jesenskih dana ponovno postala neophodna. Večerali smo na terasi koja gleda na samu Radničku, a s obzirom na to da je za degustacijski meni potrebno izdvojiti nekoliko sati, odlučili smo se za jela s klasičnog menija. U Manu naplaćuju couvert (19 kn po osobi), a na stol zato stigne aromatizirani maslac te košarica ukusnog domaćeg kruha.
Započeli smo večeru s junećim tartarom koji na tanjuru dolazi s kremom od fermentirane jabuke i hollandaise umakom od bučinog ulja te s punozrnatim tostom (95 kn), dok nam je drugi izbor bila usoljena orada poslužena s ukiseljenim koromačem, salikornijom i cvijetom bagrema, kao i s hladnom juhom od fermentirane rajčice i uljem lista smokve te tostiranim pinjolima (95 kn). Oba su predjela bila kompleksna i slojevita, s okusima koji su se razvijali kako bismo jeli.
Svaki zalogaj junećeg tartara topio se u ustima, s mekim komadićima mesa koje je bilo idealno začinjeno i blago papreno. Element bučinog ulja u obliku kremastog hollandaise umaka dao je jelu zanimljiv odmak od tipičnog načina posluživanja, no jelo je i dalje lijepo balansiranih okusa. Tost se pokazao kao pretvrd (i potencijalno nezgodan za sve koji imaju osjetljivije zube), no na stolu je od couverta još ostalo kruha pa nismo oskudijevali.
Kod usoljene orade puno je sastojaka bilo u međuigri na tanjuru, a posebno nam se svidjela složenost tekstura i okusa. Na mahove su pod zubima krckali pinjoli, zatim biste preuzeo komadić slatkaste i meke ribe pa mirisne fermentirane rajčice… Niti jedan sastojak nije bio previše dominantan, već su svi bili odlično usklađeni te ih se s lakoćom dalo razlučiti prilikom jela.
Od toplih predjela naručili smo baby sipice pečene na otvorenoj vatri i poslužene s ponzo umak, porilukom koji su prvo kuhali u sirutki, a zatim grilali i wakame algama (110 kn). Budući da smo ih dijelili, sipice su na stol stigle na dva tanjura bez da smo to izričito tražili, što je bila lijepa gesta. Štoviše, servis je cijelu večer bio sjajno usklađen, s čak dvoje konobara koji su koordinirano pred nas spuštali tanjure. Naš glavni poslužitelj te večeri spremno je odgovarao na sva pitanja, potpitanja i molbe za preporukom. Osim što je sjajno mirisalo, meso sipica pucalo je pod zubima, a poriluk je bio sočan te se osjetila fina aroma grila pa nam ne bi smetalo ni da ga je bilo malo više.
Nastavili smo s punjenom prepelicom koja je stigla na stol s prilogom od smrčaka i boba te umakom od pojačanog temeljca prepelice (180 kn). Prepelica je bila intenzivnog okusa koji se suprotstavljao nježnom povrću. Samo meso topilo se u ustima, a cjelokupno jelo je bilo izrazito upečatljivo.
Drugi izbor bio nam je sous vidan short rib sa zelenim crepinetteom od začinskog bilja, glaziranom mrkvom i ljutikom u domaćem octu od kave, tartarom od mrkve i umakom od karameliziranog povrća (180 kn). Meso otkoštenih goveđih rebara bilo je sočno i lako se razvlačilo vilicom. Glazirana mrkva i ljutika bile su pun pogodak, dok je tartar od mrkve bio osvježavajući element na tanjuru, koji am je dobro došao jer je meso s malo masnijim crepinette slojem prirodno teže i zasitno jelo. Sam crepinette zrnate je teksture, a u mješavini začinskog bilja niti jedan se začin nije posebno isticao tako da bi ga možda trebalo staviti nešto malo manje kako bi i jelo bilo malo lakše.
Za desert na meniju imaju dnevni kolač (45 kn), što je taj dan bio mousse od borovnice s kremom od barbarože odnosno mirisne pelargonije, paljenom meringom i podlogom u obliku keksa od badema, kao i desert s višnjama koje su spojili s kremom od bosiljka, paljenom bijelom čokoladom te sladoledom od fermentiranog jogurta.
Oba deserta sjajno su izgledala, s tim da je kupola od meringe bila dosta čvršće teksture od očekivanog. Krema od barbarože bila je intenzivna, neočekivana i mirisna, dok je krema od borovnice u usporedbi bila previše neutralna. U restoranu su nam objasnili da su taj kolač prethodno radili s jagodama, kao i da planiraju pratiti sezonu bobičastog voća i tijekom ljeta upotrijebiti i svježe maline, što je oboje ipak vjerojatno bolji izbor, budući da barbaroža preuzme okus.
Drugi je desert predstavljao izvrsnu kombinaciju kremastog i kiselkastog jogurta, intenzivnog i herbalnog bosiljka, kiselkaste i sočne višnje te slatke bijele čokolade.
Na kraju je cijelo iskustvo večeranja u restoranu ManO2 bilo tako ugodno i zapravo uzbudljivo da smo se zadržali i više od dva sata potrebnih za degustaciju pa si idući put nećemo uskratiti to iskustvo.